Upotreba ovog pojma se razvijala kroz stoljeća kako bi na koncu označavala značajnu denominaciju kršćanstva, donosi Aleteia.

Upotreba pojma “katolički” u povezanosti s kršćanskom Crkvom datira još od ranih dana kršćanstva, a njegovo se značenje razvijalo usporedno s rastom i diversifikacijom kršćanske vjere. Ipak, valja imati na umu da se 1000 godina pojam kršćanstvo odnosio samo na katolicizam.

Doista, danas je katoličanstvo najveća grana kršćanstva u svijetu, s oko 1,345 milijardi sljedbenika diljem svijeta – što je oko 16,88% cjelokupne svjetske populacije, a nadmašuje ga samo sunitski islam s 22,39%.

Univerzalnost vjere

Izraz “katolički” izveden je iz grčke riječi katholikos — riječi koja može značiti ili “univerzalan” ili “prema cjelini” (kat holós). U ranom kršćanstvu taj se pojam koristio za isticanje univerzalnosti i jedinstva kršćanske vjere, bez obzira na kulturne, geografske ili jezične razlike. Prva zabilježena uporaba ovog izraza za označavanje zajednice vjernika može se pratiti krajem 1. i početkom 2. st., osobito u djelima ranokršćanskih pisaca poput Ignacija Antiohijskog. Sam Ignacije upotrijebio je taj izraz kako bi naglasio univerzalnu narav kršćanske vjere i njezinu privrženost apostolskim tradicijama.

U ranom kršćanstvu taj se pojam koristio za isticanje univerzalnosti i jedinstva kršćanske vjere, bez obzira na kulturne, geografske ili jezične razlike.

Širenjem kršćanstva Rimskim Carstvom, ideja o Katoličkoj crkvi, koja bi tada predstavljala i sačinjavala globalno tijelo svih vjernika, postajala je sve značajnija. Upotreba ovog izraza odigrala je presudnu ulogu u razlikovanju kršćanske vjere od raznih lokalnih kultova i sekti. Prvi sabor u Niceji 325. godine, koji je sazvao car Konstantin I., označio je ključni trenutak u povijesti pojma ‘katolički’. Ovaj je koncil formulirao Nicejsko vjerovanje, koje je uključivalo izraz “Jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva”, čvrsto utvrđujući pojam ‘katolički’ kao identifikator prave kršćanske Crkve.

Razvoj katoličanstva

S vremenom se Katolička Crkva pojavila kao posebna grana unutar kršćanstva, često nazivana jednostavno “Katolička Crkva”. U jednom trenutku postala je i sinonim za kršćanstvo u cjelini. Ovaj razvoj je djelomično posljedica novih mjera koje je poduzeo rimski car Teodozije I., koji je proglasio kršćanstvo službenom državnom religijom 380. godine, što je dovelo do prilično bliže povezanosti Crkve i Rimskog Carstva na gotovo svim razinama. Naziv “katolički” tako je osnažio zahtjev Crkve za univerzalnošću.

Ali, naravno, značenje pojma ‘katolički’ u kontekstu kršćanstva nastavilo se razvijati. Danas se taj izraz prvenstveno odnosi na Rimokatoličku crkvu, koju vodi papa i ima sjedište u Vatikanu – za razliku od protestantskih crkava, bilo apostolskih ili ne. Međutim, postoje i druge kršćanske denominacije, poput Istočne pravoslavne crkve i Anglikanske zajednice, koje se često opisuju kao “katoličke”, no zadržavaju svoje vlastite posebne tradicije i prakse.

Danas se taj izraz prvenstveno odnosi na Rimokatoličku crkvu, koju vodi papa i ima sjedište u Vatikanu – za razliku od protestantskih crkava, bilo apostolskih ili ne.

Bilo kako bilo, riječ “katolik” ostaje važan element kršćanske terminologije, naglašavajući trajnu potragu za jedinstvom i univerzalnošću unutar raznolikog svijeta kršćanstva.