Papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1983. godine proglasio je svetim Leopolda Bogdana Mandića. Tim povodom Sveti Otac Franjo u kratkom susretu s pomoćnim biskupom đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivanom Ćurićem uputio je kratku video poruku svim vjernicima Crkve u Hrvata.
Povodom 40. godišnjice kanonizacije hrvatskog sveca Leopolda Mandića, Sveti Otac Franjo u kratkom susretu s pomoćnim biskupom đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivanom Ćurićem uputio je kratku video poruku svim vjernicima Crkve u Hrvata.
“Hrvatski narode pozdrav Vam i moj blagoslov. Na ovaj dan, godišnjicu kanonizacije malenog Leopolda Mandića velikog srca, naučite opraštati sve kao što je on opraštao. Hvala.”, poručio je papa Franjo.
Biskup Petanjak predslavio misu povodom 40. obljetnice kanonizacije Leopolda Mandića
Inače, krčki biskup Ivica Petanjak predslavio je misu povodom 40. obljetnice kanonizacije Leopolda Bogdana Mandića u nedjelju, 15. listopada, u crkvi sv. Leopolda Mandića u zagrebačkoj Dubravi.
Između ostalog, u svojoj propovijedi biskup Petanjak podsjetio je okupljene vjernike na kanonizaciju Leopolda Mandića te izrekao riječi pape Ivana Pavla II. koje je uputio tom prigodom: “Pomirenje i pokora plod su Božje ljubavi.“
Krčki biskup kazao je da je uskrsnuli Isus mogao otići Pilatu, Herodu, Kajfi, Petru, apostolima (biskupima) i svima „očitati bukvicu“, ali je došao učenicima i rekao: „Mir vama! Kome oprostite grijehe, opraštaju im se.”
Potom je podsjetio da je Ivan Pavao II. Leopolda Mandića proglasio svetim usred sinode o sakramentu pomirenja. “Kada se rasprava očito već zahuktala, kada je bilo tisuću ideja i problema, Papa proglašava svetim jednog čovjeka koji nije diskutirao o krizi ispovijedi, koji nije kukao o grešnom svijetu, o grešnim strukturama, koji se nije izolirao od toga svijeta. I makar je cijeli život proveo zatvoren u sobicu, otvorio se svemu svijetu, svakom čovjeku. Cijelog sebe pretvorio je u uho koje je slušalo, u rame na kojem se moglo plakati, u srce koje je s ljubavlju primalo i suosjećalo s drugima”, rekao je.
Cijelog sebe pretvorio je u uho koje je slušalo, u rame na kojem se moglo plakati, u srce koje je s ljubavlju primalo i suosjećalo s drugima.
Istaknuo je da nije sakrament pomirenja u krizi nego čovjek. “Svaki sakrament i svaka vrijednost je u krizi ako je ne žive najprije oni koji bi je trebali živjeti i koji bi je trebali prakticirati”, naglasio je te dodao da će kriza nestati kada u ispovjedaonicu sjednu oni koji govore i krizi, pokaju se te kad drugi budu vidjeli plodove njihova ispovijedanja i kajanja.
“Ja sam bio i jutros u ispovjedaonici, i jučer i prekjučer. I kad god sjednem u ispovjedaonicu, vidim da je sakrament pomirenja i pokore veoma zdrav. Uopće nije bolestan, uopće nije u krizi. U krizi je čovjek. U krizi smo najprije mi, službenici Crkve, koji trebamo posluživati ovaj sakrament. U krizi je ispovjedaonica kad je prazna i kad u njoj nema nikoga”, poručio je biskup Petanjak.
Svečanost kanonizacije 1983. godine
Na svečanoj misi kanonizacije, koju je predvodio papa Ivan Pavao II., 16. listopada 1983., na Trgu sv. Petra u Rimu, pred više od 150 tisuća vjernika, od kojih oko 10 tisuća Hrvata iz cijeloga svijeta, sudjelovalo je više hrvatskih biskupa predvođenih zagrebačkim nadbiskupom Franjom Kuharićem. Istoga dana vatikanski L’Osservatore Romano objavio je pismo kardinala Kuharića pod naslovom “Sveti Leopold Bogdan Mandić – plod Katoličke Crkve među Hrvatima.”
U pismu kardinal Kuharić, između ostaloga, piše: “Svi vjernici među Hrvatima zahvaljuju danas Bogu za sv. Leopolda Bogdana Mandića, ‘dragog sina našega naroda, kojega je Bog tako čudesno blagoslovio i koji je na herojski način odgovorio poticajima i vodstva Božje milosti’, kako je 1962. godine napisao kardinal Franjo Šeper.”
Ovome valja svakako dodati i sljedeću činjenicu. Naime, 12. svibnja 1999. na blagdan sv. Leopolda, kamen temeljac nove crkve i samostana blagoslovio je zagrebački nadbiskup u miru kardinal Franjo Kuharić. A odlukom zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, na prijedlog uprave hrvatskih kapucina, u ljeto 2001. započelo se s reorganizacijom župe sv. Mihaela, koja je teritorijalno obuhvaćala cijelu zagrebačku Dubravu, te s osnivanjem novih župa (sv. Leopolda Bogdana Mandića u Gornjoj Dubravi i bl. pape Ivana XXIII. na Klaki).
Povezanost hrvatskog naroda i sv. Leopolda Mandića
O. Leopold Mandić je dar Božji Crkvi u Hrvatskoj, a to potvrđuje i činjenica mnoštva okupljenih vjernika oko njegova tijela 2016. godine u Zagrebu.
Prevodeći svečanu misu u prigodi 80. obljetnice smrti sv. Leopolda Bogdana Mandića, kardinal Bozanić se prisjetio događaja prilikom pohoda tijela sv. Leopolda Zagrebu. Naime, u Godini milosrđa, od 13. do 18. travnja 2016. neraspadnuto tijelo sv. Leopolda boravilo je u zagrebačkoj prvostolnici i zagrebačkoj Dubravi.
“Rijeke ljudi različitih dobri i uzrasta, intelektualne razine i životnog statusa slijevale su se tih dana oko zemnih ostataka svetog Leopolda. Ozarenost radošću vidjela se jednako na licu djece, mladića, žene i muškaraca zrelih godina, staraca i invalida, odražavajući katoličku dušu našeg hrvatskog puka. Kad god dođete u ovu crkvu sv. Leopolda, osobito roditelji i djeco, sjetite se da je ovdje bilo sveto tijelo sveca koji nam je svima drag. On nas iz neba prati i zagovora kod nebeskog Oca”, potaknuo je okupljene vjernike kardinal Bozanić.
Dodajmo ovome kratkom pregledu i podsjetnik da je tijelo svetog Leopolda u rujnu 2017. godine boravilo i u Herceg Novom (Crna Gora) i više hrvatskih gradova (Zadar, Dubrovnik, Split i Rijeka).