Zašto baš devet mjeseci? Kako se obavlja pobožnost prvih devet petaka? Koja su Kristova obećanja onima koji će pristupiti toj pobožnosti? Kako nam u čašćenju Presvetog Srca može pomoći blaženi Alojzije? Na ta i mnoga druga pitanja u HKR-ovoj emisiji "Pod križem" odgovore je ponudio vlč. Nikola Jurković, urednik i voditelj večerašnje emisije.
Broj devet tradicionalno se veže uz novozavjetni događaj Duhova. Nakon Isusova uzašašća na nebo, Djevica Marija i apostoli kroz devet su dana jednodušno, ustrajni u molitvi očekivali obećanog Duha Branitelja koji ih je ispunio na “dan Pedesetnice” (Dj 2,1).
Bl. Alojzije o štovanju Presvetog Srca Isusova
“Ono je znamen božanske i čovječanske ljubavi. Glavni razlog štovanja Srca Isusova je sama osoba Krista Boga ukoliko po svom srcu očituje svoju ljubav prema nama. Postoji dvostruka svrha – da se naša srca ražare ljubavi prema njegovom srcu i da mu se nadoknade uvrede nanesene u euharistiji”, isticao je bl. Alojzije.
Bl. Alojzije izjavio je kako će jednom svaki od nas morati zaplakati kada sazna koliko je blago skriveno u Presvetom Srcu za koje tako malo brinemo.
Kako se obavlja pobožnost devet prvih petaka?
Kao što i sam naziv kaže svakog prvog petka u mjesecu, devet mjeseci za redom, potrebno je ponajprije pomiriti se s Bogom u skrušenoj i valjanoj ispovijedi. Potom prisustvovati sv. misi i pričestiti se s nakanom čašćenja Presvetog Srca Isusova.
Prvi petak u mjesecu je dan koji je posvećen Srcu Isusovom. Isus želi da štujemo Njegovo Presveto Srce, te je tražio da se uvede slavljenje njegova blagdana. Sv. Margareta Marija imala je nekoliko viđenja Srca Isusova. “Obećanjem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju.”
Prvi petak u mjesecu je dan koji je posvećen Srcu Isusovom. Isus želi da štujemo Njegovo Presveto Srce, te je tražio da se uvede slavljenje njegova blagdana.
Svakog prvog petka u mjesecu Isus je više puta i u raznim zgodama očitovao sv. Margareti Mariji svoja obećanja, a ona ih je u svojim spisima zabilježila. Kasnije su ta obećanja sabrali pa ih nabrajaju obično dvanaest.
1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovom staležu
Sve što postoji na ovome svijetu ima svoj konačni cilj. Savršeno nam je jasno da i čovjek ima svoj konačni cilj i svoj poziv. Bog je naredio čovjeku da vlada nad svom zemljom, da je sebi podloži i nad svakim stvorenjem pod nebom. Bog je još nešto učinio: pozvao je čovjeka na svetost. Obdario ga je slobodnom voljom, pokazao mu siguran put do sebe i sretne vječnosti. Rekao je: ako želiš, možeš izabrati taj put i ići njime, ali možeš izabrati i drugi put – svoj vlastiti.
Obećanjem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju.
Vidimo koliko je povjerenja Bog imao prema čovjeku kada ga je obdario slobodnom voljom. Ipak, ta velikodušnost može se pretvoriti u tragediju ako čovjek izabere krivi put. Baš tada kada se ljudi nađu na raskrižju Božjega i vlastitog puta, Krist se pojavljuje pred njima, pokazuje svoje Srce i daje jamstvo: “Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.” Kada je Krist dao to obećanje, sigurno je mislio ne samo na zvanje u braku, samoći, ovome ili onom zanimanju. Mislio je i na redovničko i svećeničko zvanje. U svakome staležu ili zanimanju potrebna nam je milost, odnosno Božja pomoć za dobro izvršavanje svakodnevnih obveza. Ovim obećanjem Krist je ljudima “dao riječ” da ih neće ostaviti na putu za koji je rekao da je siguran.
2. Unijet ću mir u njihove obitelji
Trebali bismo često zahvaljivati Bogu što smo se rodili u katoličkoj i vjerničkoj obitelji. Stoga smo odgovorni jedni za druge: roditelji za djecu, a djeca za roditelje, ne samo u materijalnome, već i u duhovnom smislu, u stvarima koje se odnose na vjeru i Boga. Imamo obvezu uzajamne molitve. Znamo kako se dugo sv. Monika molila za svoga sina sv. Augustina. Osim molitve trebamo svojim bližnjima davati dobar primjer u svakodnevici. Govoreći drugim riječima, obitelj je “mala Crkva” u kojoj se surađuje i živi s Bogom.
Vidimo koliko je povjerenja Bog imao prema čovjeku kada ga je obdario slobodnom voljom. Ipak, ta velikodušnost može se pretvoriti u tragediju ako čovjek izabere krivi put.
Promatrajući obitelj iz neposredne blizine vidimo da često nije tako. Mnogo je posvađanih obitelji u kojima vladaju zloba, mržnja, psovka, sablazan, alkoholizam i drugi poroci. U takvim obiteljima Bogu nema mjesta. Tamo je on suvišan. U njima ima mjesta za sve drugo, ali ne i za Boga, a same obitelji često nemaju snage vratiti se na pravi put. Zato Isus ovim obećanjem jamči: “Unijet ću mir u njihove obitelji.” Bog, koji je sama Ljubav, može dati i daje takvu sigurnost pa se na njega možemo osloniti bez rizika.
3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama
Što su bol i patnja znamo jako dobro iz vlastitoga iskustva ili promatrajući druge. Trpljenje je nerazdvojna stvarnost u životu svakoga čovjeka i susrećemo se s njima na svakome koraku. Kada se govori o boli, misli se na tjelesno trpljenje. Patnja se pak odnosi na duhovno trpljenje, uzrokovano grijesima i udaljavanjem od Boga. Isus nije zaobišao patnike ni u svojim obećanjima. Obećao je da će im biti lijek i liječnik: “Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.” Svećenici i redovnici koji se svakodnevno susreću s bolesnicima po bolnicama svjedoci su njihove velike radosti kada susreću Isusa u svetim sakramentima. Ponekad se događa da su napušteni od svih, čak i od najbližih, ali znaju da ih Isus nikada neće napustiti. U zajedništvu s njim lakše im je nositi križ trpljenja.
Isus nije zaobišao patnike ni u svojim obećanjima. Obećao je da će im biti lijek i liječnik: “Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.”
4. Bit ću im sigurno utočište za života, a posebno na času smrti
Ljudski život često je izložen različitim opasnostima. Tisak, radio i televizija svakodnevno donose izvještaje o ratovima, ubojstvima, nesrećama na radu, na cestama i moru. Česti su i slučajevi iznenadnih smrti uzrokovanih bolestima. Liječnici izjavljuju da je medicina u nekim slučajevima nemoćna i da je potrebno čudo i intervencija odozgor. Bolesnici to savršeno razumiju. Štovateljima Srca Isusova koji su teško bolovali gotovo uvijek je preko usana prolazio strjelovit zaziv: “Srce Isusovo, u tebe se pouzdajem, neću biti izgubljen na vijeke.” Uistinu, može li Bog, koji je sama Ljubav i koji se u potpunosti predao za nas do ludosti Križa i u euharistiji, izigrati naše pouzdanje? Zacijelo ne.
Unijet ću mir u njihove obitelji. Bog, koji je sama Ljubav, može dati i daje takvu sigurnost pa se na njega možemo osloniti bez rizika.
Moramo biti svjesni da je naš život izložen još jednoj opasnosti, strašnijoj od bolesti, tjelesnoga trpljenja, pa čak i od smrti. Ta opasnost je gubitak Božjega života – posvećujuće milosti – u duši. O toj stvarnosti odluka ovisi isključivo o nama samima.
5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate
Svaki je čovjek velika tajna. Naši pradjedovi su govorili da je potrebno s nekim pojesti vreću soli da bismo ga upoznali. Svatko ima svoj nutarnji svijet u kojemu živi, radi i prebiva.
Svatko od nas trudi se u životu postići neki cilj. Djetetu će to biti igračka, učeniku uspješno završen razred ili škola, studentu završetak studija, mladiću ili djevojci sretna ljubav i osnivanje obitelji, ocu obitelji napredak u poslu i bolja zarada, dobrim roditeljima osiguranje budućnosti njihove djece…
Uistinu, može li Bog, koji je sama Ljubav i koji se u potpunosti predao za nas do ludosti Križa i u euharistiji, izigrati naše pouzdanje? Zacijelo ne.
“Naš život je jedna velika nada, veliko iščekivanje, put koji vodi nekome cilju. Loše je ako to nije ravan put, nego vijugavi putovi i slijepe ulice. Da, često na svojemu putu nailazimo na različite poteškoće i brige, ne jednom smo sami krivi zbog njih, ali nekada ne ovise o nama. Svakodnevno se hrvamo s njima. Čini nam se da ta borba prekoračuje naše snage i mogućnosti pa nas to obeshrabruje. Tražimo pomoć od drugih, prijaznih nam ljudi”, poručio je vlč. Jurković.
U jednomu od svojih obećanja poručio je: “Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.” Kada u našemu životu tražimo rješenje najsloženijih stvari i problema, tražimo najutjecajnije posrednike, takve koji u danome mogu najviše učiniti.
6. Grešnici će u mome srcu naći more milosrđa
Ovo se obećanje tiče neposredno svakoga čovjeka. Dobro nam je poznat prizor iz evanđelja kada su htjeli kamenovati bludnicu. Isu naprotiv odgovara: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen.” Nadalje, saginje se i prstom po pijesku ispisuje njihove grijehe. Kada su svi otišli, Isus upita ženu: “Gdje su ovi, zar te nitko ne osudi?”, a žena odgovori: “Nitko, Gospodine.” Tada joj Isus odgovori: “Ni ja te ne osuđujem – idi i od sada više nemoj griješiti.
Da, često na svojemu putu nailazimo na različite poteškoće i brige, ne jednom smo sami krivi zbog njih, ali nekada ne ovise o nama. Svakodnevno se hrvamo s njima.
To je samo jedan od mnogobrojnih primjera Božjega milosrđa u Evanđelju. Uostalom, nigdje u Svetome pismu nećemo naći rečenicu u kojoj piše da je Isus nekoga od sebe odbacio, otpisao ili zaboravio. Isus nas je prvi ljubio, čak do ludosti Križa, a ljubi nas i svakodnevno u otajstvu euharistije. Trpio je i umro za naše grijehe, za svaki grijeh koji smo učinili i koji ćemo učiniti do kraja života. Zato njegovo milosrđe ne poznaje granice. Uistinu, Isus nam želi oprostiti svako zlo, ako ga za to molimo.
7. Mlake će duše postati revne
Netko je lijepo rekao da su poslovice narodna mudrost. Čini se da dvije poslovice otkrivaju misao sedmoga obećanja koje je Isus dao Margareti Mariji: “Reci s kime se družiš i reći ću ti kakav si” i “S kim se družiš, takav si”, poručio je vlč. Jurković. “Ako se družiš s ljudima s ruba društva, koji zloupotrebljavaju alkoholna pića, uzimaju drogu, robuju porocima, koriste se vulgarnim jezikom, reći ću ti da si sličan njima. I obrnuto: ako prebivaš u Božjemu društvu, misliš na molitvu, svetu misu nedjeljom i blagdanom, svetim sakramentima, prakticiraš pobožnost prvih petaka, postaješ sličan njemu”.
“Često se roditelji, koji bez sumnje imaju velika životna iskustva, boje za svoju djecu da ne upadnu u loše društvo; i imaju pravo. Jednako tako jednostavni ljudi, koji susretnu svećenika u civilu, nakon kratka razgovora zaključuju: “Gospodine, vi ste svećenik.” Upitani: otkuda to znaju, ne umiju odgovoriti, ali često su u pravu.”
Isus nas je prvi ljubio, čak do ludosti Križa, a ljubi nas i svakodnevno u otajstvu euharistije. Trpio je i umro za naše grijehe, za svaki grijeh koji smo učinili i koji ćemo učiniti do kraja života.
Srce Isusovo je blago, ponizno i puno ljubavi. Ni na što nas ne prisiljava. Zlo uvijek na sebe privlači pozornost, bahati se i veoma se nabacuje. Svatko od nas ima slobodnu volju kojom nas je Bog obdario, mora izabirati. Uostalom, cijeli naš život je neprestano biranje između dobra i zla. Isus nas potiče na to da u život krenemo s njim. Dajući ovo obećanje: “Mlake će duše postati revne”, rekao je o sebi: “Ja sam Put, Istina i Život.” Možda će to biti križni put, no zacijelo ispravno izabran.
8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti
Uvriježeno je mišljenje među ljudima da je simbol ljubavi srce. Majke nerijetko govore da ih boli srce kada vide da njihova djeca žive loše jer su upala u loše društvo. Također, govore kako im se srce raduje kada vide radost svoje djece. Među ljudima ljubav je veoma različita. Zna biti licemjerna i lažljiva; može se samo glumiti radi ostvarivanja vlastitih ciljeva. Ljubav može biti prava, iskrena, s potpunim predanjem voljenoj osobi.
Srce Isusovo je blago, ponizno i puno ljubavi. Ni na što nas ne prisiljava. Zlo uvijek na sebe privlači pozornost, bahati se i veoma se nabacuje.
Prava i istinska ljubav je potpuno posvećenje drugoj osobi. Isus je to lijepo definirao u evanđelju: “Nema veće ljubavi od te kada netko svoj život daje za drugoga.” On je to učinio umirući na križu za svakoga od nas.
“Znamo da sveti Maksimilijan Kolbe u koncentracijskom logoru u Auschwitzu nije mogao učiniti ništa više za gospodina Gajovnièeka, nego za njega umrijeti u bunkeru gladi. Isus je ne samo čovjek, nego i svemogući Bog. Iz ljubavi prema čovjeku skrio se u komadiću hostije i postao nam hrana. Evo, koliko nas je ljubio! Što želi zauzvrat? Ništa više nego uzajamnu ljubav kao zahvalnost s naše strane”, istaknuo je.
9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika mog Presvetog Srca
U većini katoličkih domova, osim raznih slika i pejzaža, mogu se vidjeti slike Srca Isusova, Majke Božje i svetaca. Isus jamči svoj blagoslov u obiteljima u kojima je Božje Srce »Kraljem i Ocem« svima u obitelji u svakodnevnome životu. “Zateknemo li se u kupovini, možemo primijetiti da ljudi, kada otvaraju novčanike kod blagajne, imaju malo ili mnogo novaca, ali i to da u njima imaju fotografije svojih najmilijih. Muž ima sliku žene, žena muževu, roditelji djece, mladić svoje zaručnice i obrnuto. Susrećemo i ljude koji osim takvih fotografija imaju male sličice Majke Božje ili Srca Isusova”, istaknuo je vlč. Jurković.
Iz ljubavi prema čovjeku skrio se u komadiću hostije i postao nam hrana.
“Nedavno sam od oca jedne obitelji čuo molbu: Pater, propovijedajte svojim vjernicima da je istina to što je Isus obećao. Pri tome mi je pričao o iskustvima iz vlastita života”, naglasio je vlč. Jurković.
10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca
Osnivajući Crkvu Isus je pozvao apostole koji će naviještati evanđelje i širiti njegovo kraljevstvo. Među njima je izabrao sv. Petra, kojega je postavio za svoga zamjenika na zemlji. Zamjenik sv. Petra danas je papa Franjo., a zamjenici apostola – biskupi. Krist ih je uspoređivao s radnicima u vinogradu ili kod žetve: “Molite Gospodara da pošalje radnike u svoj vinograd, u žetvu svoju.”
Što želi zauzvrat? Ništa više nego uzajamnu ljubav kao zahvalnost s naše strane.
Papa Ivan Pavao II. sebe je nazvao “slugom slugu Božjih”. Svećenici su, dakle, pozvani da u Crkvi naviještaju Božju riječ i dijele svete sakramente. Sv. Pavao čak na prvo mjesto stavlja naviještanje Riječi, a zatim dijeljenje sakramenata. Naviještanje Božje riječi velika je čast, ali i velik napor. Posebno u današnjemu vremenu u kojemu živimo.
Ljudi su zatrpani lavinom riječi preko reklama, televizije i ostalih medija. Na žalost, teško je razlikovati Božju riječ od praznih priča. Ljudi su nasićeni riječju koju slušaju i primaju je veoma selektivno i s rezervom. Čini se stoga da su u sadašnjemu trenutku potrebniji svjedoci, ljudi koji će ne toliko riječima, koliko cijelim životom svjedočiti ono što naviještaju. Svećenici su svjesni toga da Bog daje milosti, a oni su jedino oruđe u Božjim rukama. “Svećenicima ću dati dar da taknu i najokorjelija srca.”
11. Imena onih koji će širiti ovu pobožnost bit će upisana u mome srcu i nikada se neće izbrisati
Ljudi koji se istinski vole žele uvijek biti zajedno. U trenucima rastanka razmišljaju o voljenoj osobi i raduju se samoj pomisli kada će ponovno biti zajedno. Taj netko drugi, on ili ona, neprestano je u njihovim mislima, mašti i planovima o budućnosti, odnosno upisan je u njihovu srcu. Tako je među ljudima, a tako je i između Srca Isusova i onih koji su mu posvećeni. Isus nas je prvi ljubio, čak do ludosti križa i euharistije. Predao nam se do toga stupnja da je postao našom hranom. Zapisao nas je u svome srcu za vjekove. Sada ovisi isključivo o nama želimo li prihvatiti njegovu ljubav i odgovoriti na nju ljubavlju.
Čini se stoga da su u sadašnjemu trenutku potrebniji svjedoci, ljudi koji će ne toliko riječima, koliko cijelim životom svjedočiti ono što naviještaju.
Hoće li moje srce biti sjedinjeno s njegovim? Na poseban se način ovo obećanje Srca Isusova odnosi na one koji su cijeli svoj život, odnosno to što je svakome čovjeku najdragocjenije, posvetili Bogu. Nemoguće je da Isus zaboravi one koji ga vole i gorljivo šire čast njegova Srca.
12. Svima koji će se pričestiti na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti
Od svih obećanja Srca Isusova objavljenih sv. Margareti Mariji ovo dvanaesto je najpopularnije. Ovo obećanje uvriježeno se naziva »veliko obećanje« i uistinu je takvo.
U jednoj knjizi čiji je autor svećenik stoji svjedočanstvo. Piše: “Bio sam svjedok prometne nesreće i prišao teško ranjenu mladiću. Sagnuo sam se. Bio je još pri svijesti. Kada me je vidio, zamolio je da ga ispovjedim.
Hoće li moje srce biti sjedinjeno s njegovim? Na poseban se način ovo obećanje Srca Isusova odnosi na one koji su cijeli svoj život, odnosno to što je svakome čovjeku najdragocjenije, posvetili Bogu.
Nakon odrješenja zamolio me je da o svemu obavijestim njegovu majku i dao mi je adresu. Sutradan sam se spremio na put da izvršim dano obećanje. Trajale su priprave za pogreb”.
Ako volimo Isusa, tada uvijek želimo biti s njim, a ne samo tijekom devet prvih petaka.
Posvetna molitva Srcu Isusovu
Gospodine Isuse Kriste zahvaljujem Ti za sve darove koje si mi dao: za dar života i zdravlja, za milost vjere i dar pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Danas se posvećujem Tvome Božanskom Srcu. Ovim činom najprije ispovijedam i potvrđujem svoju kršćansku vjeru i svoje opredjeljenje za Tebe; potvrđujem svoje prihvaćanje svih katoličkih istina vjere kako nas uči sveta Crkva u kojoj si mi dao milost da sam rođen i odrastao. Potvrđujem svoj krsni savez s Tobom i svoju odluku da po njemu živim. Priznajem Te svojim Gospodarom i Kraljem. Izjavljujem da ćeš mi od sada Ti sa ljubavlju Tvoga Božanskog Srca biti najviša vrijednost moga života koju primam u svoje biće. Pomozi mi da mogu živjeti dostojno Tvoje ljubavi i da njome usrećujem svoje bližnje.
Više pogledajte OVDJE.