Kristovo pitanje uvijek ostaje: "Činite li sve što je u vašoj moći da pomognete prenošenju vjere na buduće generacije?"
Na mnoga pitanja koja postavlja, Isus ne traži jednostavan odgovor. Umjesto toga, Njegova je namjera izazvati nas da razmislimo, promislimo, pogledamo u sebe i idemo dublje. U Evanđelju po Luki Isus postavlja pitanje koje potiče na razmišljanje:
„Kad se sin čovječji vrati, hoće li naći vjere na zemlji?
(Luka 18,8)
Ovim naizgled jednostavnim pitanjem Isus nas izaziva da razmišljamo dugoročno. Gospodin želi znati — hoćete li prenijeti vjeru koju ste primili svojim potomcima u nadi da će, kada se On vrati, oni biti tu da ga dočekaju vjerno?
Uobičajeni očekivani obrazac prenošenja vjere drugima počinje od vlastite obitelji. Sveti Pavao se također osvrnuo na ovo prenošenje vjere u svojoj drugoj poslanici Timoteju:
„Sjetim se tvojih suza i zaželim vidjeti te da se napunim radosti imajući na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi – onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi.”
(2. Timoteju 1,5)
To je vrsta “višegeneracijske vizije evangelizacije” na koju nas Krist poziva. On želi znati jesmo li predani tome da budemo takvi vjerni učenici koji se ne brinu samo za vlastito spasenje, već i za spasenje naše djece, naših unuka, naših praunuka, i svih naših potomaka budućih generacija.
U Ponovljenom zakonu 4,9 Mojsije podsjeća Božji narod da bude siguran da “poučava svoju djecu i djecu svoje djece” o vjernosti Božjoj. Ne kao zamjena za našu odraslu djecu u braku, već, idealno, u suradnji s njima.
Kao bake i djedovi ponekad smo izgubili pojam o ovom pozivu, koji je novo poglavlje u našem životu. U sekularnoj kulturi, mnogi bake i djedovi to često propuštaju. Mnogi su izrazili nedostatak jasnog razumijevanja svoje uloge bake i djeda i osjećaju se izgubljeno tijekom godina umirovljenja. Mnogi vjeruju da posao duhovnog utjecaja na živote svojih unuka leži isključivo na njihovoj odrasloj djeci i kada napuste “obiteljsko gnijezdo” i vjenčaju se ili žive svoj životni poziv, njihov je posao obavljen.
Taj stav “obavio sam svoj posao, a sada ga predajem našoj odrasloj djeci” u suprotnosti je s našim duhovnim nalogom koji nam je Krist zadao da djelujemo kao duhovni utjecaji na naše unuke. U Ponovljenom zakonu 4,9 Mojsije podsjeća Božji narod da bude siguran da “poučava svoju djecu i djecu svoje djece” o vjernosti Božjoj. Ne kao zamjena za našu odraslu djecu u braku, već, idealno, u suradnji s njima, piše Dan Spencer s portala Catholic Exchange.
Nema ništa loše u tome da se unuci uključe u razigrane aktivnosti ili da im se daju darovi, ali sam taj pristup nedostaje u važnijoj duhovnoj ulozi koju su bake i djedovi pozvani imati u životima svojih unuka.
Prema mom iskustvu razgovora sa stotinama baka i djedova katolika u proteklih 25 godina, manje od 1% njih je bilo “poučeno” ili im se pomoglo da shvate ZAŠTO su ključni za prenošenje vjere budućim generacijama i KAKO bi mogli nastaviti čineći razliku u duhovnim životima svojih unuka. Za većinu, međutim, u nedostatku bilo kakvog pristupa utemeljenog na vjeri, oni se oslanjaju na gotovo potpuno “sekularan” pristup svom roditeljstvu. Pristup koji se primarno temelji na tome da budete tip prijatelja u igri i izvor financiranja. Očito nema ništa loše u tome da se unuci uključe u razigrane aktivnosti ili da im se daju darovi, ali sam taj pristup nedostaje u važnijoj duhovnoj ulozi koju su bake i djedovi pozvani imati u životima svojih unuka.
Što je još važnije, bake i djedovi danas predstavljaju jednu od najbrže rastućih demografskih skupina u Crkvi. Stalno se pitam: “Kako mogu postati bolje opremljen, dublje angažiran i s većom namjerom u svom pozivu da budem višegeneracijski duhovni utjecaj sa svojom obitelji i unucima?”
Kristovo pitanje uvijek ostaje: “Činite li sve što je u vašoj moći da pomognete prenošenju vjere na buduće generacije?”
Mnogi bake i djedovi razvijaju vrlo poseban odnos sa svojim unucima. Djeca prirodno vjeruju svojim bakama i djedovima. Uz odgovarajuću suradnju s odraslom djecom, bake i djedovi mogu uživati utjecajem na svoje unuke koji je drugačiji od roditelja. Bake i djedovi su važni! A Gospodin računa na njih da prenose nasljeđe vjere drugima.