Sve češći zahtjevi roditelja za genetskom modifikacijom djece govori o tome da se s embrijima postupa kao s pukim sredstvima, što Crkva ne može prihvatiti. Na Angelusu održanom 7. lipnja 2009. godine papa Benedikt XVI. izjavio je kako ljudsko biće u svom genomu nosi trag Presvetog Trojstva. Taj genom ljudskom biću daje svetost i dostojanstvo, na što mnoge moderne znanosti uopće ne misle. Ivan Pavao II. lijepo je rekao da svaki čovjek u sebi ne nosi samo određeni genom, već i sličnost sa Bogom. Bog čovjeka ne promatra kao nešto, kao nakupinu određenog genoma ili stanica, već kao nekoga koga je zamislio od vječnosti.

O genetskom inženjeringu

Ljudski život, kakav god bio, uvijek je dobar, budući da predstavlja očitovanje samog Božjeg života. Takav život, koji proizlazi iz krila Trojstva ne smije biti prekinut, a onda niti izmijenjen raznim oblicima egoizma ili manipulacija koji mijenjaju izvorni Stvoriteljski naum. Tako, uz sve veće napade rodne ideologije, u pozadini se skriva i još jedan oblik poigravanja ljudskim životom.

Pod izrazom „genetski inženjering“ podrazumijeva se svaka tehnika primijenjena na DNK strukturu, tj. zahvat koji za cilj ima promjenu genetskog sastava. Oblici genetskog inženjeringa su: genetska terapija, kloniranje čovjeka, pokušaji hibridizacije, te upotreba ljudskog „biološkog materijala“.

Život, koji proizlazi iz krila Trojstva ne smije biti prekinut, a onda niti izmijenjen raznim oblicima egoizma ili manipulacija koji mijenjaju izvorni Stvoriteljski naum.

Problem genetskog inženjeringa pojavljuje se puno prije samog „čina“ inženjeringa. Ukoliko budući roditelji ne razumiju narav rađanja, te vlastitost bračnog čina, što ih priječi u tome da dijete ne gledaju kao dar, već nešto što se može “naručiti”? Drugim riječima,  žele načiniti nekoga tko je vrijedan ljubavi samo pod određenim uvjetima.

Bog čovjeka ne promatra kao nešto, kao nakupinu određenog genoma ili stanica, već kao nekoga koga je zamislio od vječnosti.

Genetski inženjering kao da predstavlja pobjedu želje nad darovanošću. U današnjim vremenima, genetski inženjering u kontekstu umjetne oplodnje ne izaziva čuđenje. Mnogi predstojnici klinika za plodnost u SAD-u nadaju se kako će se svijest o biranju spola djeteta još i više proširiti. Možemo li birati baš sve što želimo? Možemo izabrati prijatelje i životnog partnera, ali ne i dijete. Ili ipak možemo?

Roditelji na svojoj budućoj djeci mogu „ispravljati“ što god žele. Crte lica, visina, kognitivna sposobnost, ili čak spol, samo su neki od atributa koji roditelji žele za svoje dijete. Roditelji mogu birati i zdravlje, tj. sprječavanje eventualnih nasljednih bolesti, a sve „zahvaljujući“ ovoj metodi, što medicina opravdava. I dok postoji mogućnost genetskog modificiranja djece, takvih primjera (na svu sreću) nema u većem broju.

Genetski inženjering kao da predstavlja pobjedu želje nad darovanošću.

Primjer iz života

Prvo „dizajnirano dijete“ zove se Adam Nash iz Colorada. Kako bi spasili život svoje kćerke, koja je oboljela od rijetke bolesti, Fanconijeve anemije, obitelj Nash 2000. godine podvrgnula se umjetnoj oplodnji s ciljem stvaranja djeteta s posebnim genomima. To bi dijete s takvim, posebnim genomom kasnijim darivanjem matičnih stanica spasilo život svoje starije, teško bolesne sestre. Roditelji su prilikom umjetne oplodnje imali priliku izabrati (a i jesu) genom koji će potencijalno moći upariti s genomom bolesnog djeteta.

I dok postoji mogućnost genetskog modificiranja djece, takvih primjera (na svu sreću) nema u većem broju.

Je li time život jednog djeteta važniji od drugog? I govori li to da je Adam na ovome svijetu samo kako bi spasio život svoje sestre? I što kada ga spasi (a jest), je li njegovo ovozemaljsko poslanje završeno? Paradoks koji uviđamo jest taj da se nakon ovog slučaja počelo razmišljati o pozitivnim stranama genetske modifikacije, a kojom bi se kontrolom i izborom gena djeteta takve bolesti mogle i spriječiti. O privatnom životu, točnije o zdravstvenom stanju Adama Nasha zna se vrlo malo, jedine informacije koje su dostupne one su „uzrocima“ njegova nastanka i metodama koje su to omogućile.

Možemo li birati baš sve što želimo? Možemo izabrati prijatelje i životnog partnera, ali ne i dijete. Ili ipak možemo?

Istraživanja o genetskom inženjeringu ukazale su na to da su osobe na kojima je izvedena mutacija gena podložne ranijoj smrti.

Ono što je zajednički nazivnik roditeljima koji žele dijete „određene kvalitete“ jest nerazumijevanje dostojanstva svakog ljudskog života.

Jedini razlog zbog kojeg Bog stvara čovjeka jest da ga voli, te da čovjek jednog dana uživa puno zajedništvo s njime. Bog ga dakle ne stvara jer ga treba kako bi nešto učinio. Stvara li roditelj genetski modificirano dijete da ga voli takvo kakvo je, ili da ga voli zbog kvalitete kakvu je „naručio“? I kakvo će onda razumijevanje sebe i svijeta oko sebe imati takvo dijete? Ovo pitanje ostaje otvoreno.