Bruno Barberis, redoviti profesor fizike i matematike na Sveučilištu u Torinu i potpredsjednik Bratovštine Torinskog platna, ne sumnja: sedam je činjenica koje sa sigurnošću potvrđuju da je lik čovjeka na Torinskom platnu upravo Isus iz Nazareta, donosi talijanski list Il Timone. Ove je činjenice prof. Barberis iznio na Međunarodnom kongresu o znanosti i vjeri pod nazivom “Tko je, prema znanosti, čovjek s Torinskog platna?”

Mnogi elementi, zapravo, mogu potvrditi da je mučenje koje je pretrpio čovjek s Platna bilo identično onomu kojemu je bio podvrgnut Isus. Štoviše, i monsinjor Giuseppe Ghiberti, počasni predsjednik Biskupijske komisije za Torinsko platno također je proveo predano istraživanje, a na temelju njegovih spisa Ivan Pavao II. napisao je poznatu definiciju: „Torinsko platno je ogledalo Evanđelja i izazov razumu”.

1. Omotan u platno

Vraćajući se, međutim, Barberisovoj analizi, prva činjenica koja se čini zanemarivom, no zapravo nije, jest da su obojica nakon smrti bili umotani u platno što je u antici bila prava rijetkost, osobito u slučaju raspeća. Zapravo, tijelo je često bilo ostavljano divljim životinjama ili je pokapano u masovne grobnice.

2. Trnova kruna

Obojica su na glavi imali trnovu krunu. Ova činjenica je doista iznimna, jer ne postoji dokument koji bi svjedočio o ovom običaju, ni kod Rimljana ni kod drugih naroda.

3. Nosio je težak predmet

Čovjek s platna je, poput Isusa, nosio na ramenima težak predmet koji može biti samo drvo na koje je bio prikovan. Nisu svi osuđenici kod raspeća nosili svoj križ, već samo u nekim slučajevima.

4. Korištenje čavala

I jedan i drugi bili su prikovani za križ čavlima. Čini se da je ovaj način bio rezerviran za službena razapinjanja, dok su u većini slučajeva osuđeni za križ bili privezani konopima.

5. Noge im nisu slomljene

Obojica su nakon smrti imala ranu na boku, dok im noge nisu slomljene. To je gotovo jedinstveno, budući da je običaj lomljenja nogu razapetima kako bi se ubrzala smrt bio rašireniji.

6. Tijelo nije oprano ni pomazano

Obojica su umotana u pogrebno platno odmah nakon skidanja s križa, bez ikakva pranja i pomazanja. Međutim, tadašnji su običaji, u slučaju normalnog ukopa, prije umotavanja u pogrebno platno uključivali pranje tijela i pomazanje aromatičnim uljima. U Isusovu slučaju znamo da je bio umotan u platno i položen u grob odmah nakon skidanja s križa, jer je bilo nužno obaviti to prije noći kada je počinjala židovska Pasha te se nije mogao obavljati nikakav posao. Ukop su trebale dovršiti žene dva dana kasnije.

7. U platnu nekoliko sati

Obojica su kratko ostala u platnu. U slučaju čovjeka s Torinskog platna, da bi nastala slika koju vidimo, bilo je potrebno da tijelo ostane umotano nekoliko sati, ali ne više od dva ili tri dana, budući da bi proces raspadanja uništio sliku i ostavio obične mrlje na tkanini, kojih, međutim, nema na platnu. Isto tako, Isus je bio umotan u platno nakon što je skinut s križa i ostao tako povijen najviše 40 sati.

„Vjerojatnost da se ovih sedam događaja zbilo istovremeno i drugom čovjeku koji je prošao torturu razapinjanja na križ je 1 naprema 20 milijardi […]. Drugim riječima, od 20 milijardi mogućih razapetih ljudi, samo je jedan mogao posjedovati sedam karakteristika koje smo smatrali zajedničkim čovjeku s platna i Isusu. Kao što je vidljivo u povijesti čovječanstva, nije moglo biti 20 milijardi raspetih, najviše nekoliko stotina tisuća ili nekoliko milijuna”, istaknuo je Barberis.

“Provedeni izračun omogućuje nam da zaključimo da je vrlo velika vjerojatnost da je razapeta osoba s ovim karakteristikama jedinstvena i da je stoga čovjek s platna Isus iz Nazareta”, zaključio je.