Riječ “skrupula” potječe od latinske riječi “scrupulus”, što znači “mali, oštar kamen ili oblutak”. Stoga, ljudi sa skrupuloznošću hodaju uokolo kao da im ti mali dosadni kamenčići iritiraju um i dušu, i jednostavno ih se ne mogu riješiti.

O skrupuloznosti

Psiho-duhovni “kamenčići” koji uzrokuju skrupuloznost dolaze u različitim oblicima, iako se mogu podijeliti u nekoliko uobičajenih kategorija: skrupule potencijalnih grijeha koji uključuju seksualne, nasilne ili bogohulne misli; molitvene prakse, primanje sakramenata, osobito ispovijedi i euharistije.

Skrupuloznost nije svojstvena samo katolicima, a sadržaj skrupuloznosti obično je u skladu s temeljnijim vjerovanjima raznih religija. Na primjer, jedno je istraživanje pokazalo skrupuloznije odgovore među turskim muslimanima nego kanadskih kršćana na ljestvici “straha od Boga” – psihološkog testa koji se koristi za mjerenje skrupuloznih sklonosti, javlja Catholic Answers.

Ipak, religija općenito nije nužno uzrok skrupuloznosti. Moramo se prisjetiti da većina religioznih ljudi ne doživljava ozbiljne ili dugotrajne probleme sa skrupuloznošću. Drugo, trebali bismo primijetiti da neki ljudi koji ne idu u crkvu i koji sebe opisuju kao nereligiozne, doživljavaju vjerske skrupule—bojeći se da su uvrijedili Boga! Treće, postoji srodni oblik skrupuloznosti, koji se ponekad nalazi i u religioznima i nereligioznima, a koji se naziva sekularna ili moralna skrupuloznost.

Skrupuloznost nije svojstvena samo katolicima, a sadržaj skrupuloznosti obično je u skladu s temeljnijim vjerovanjima raznih religija.

Katolicima ne bi trebalo biti iznenađenje da postoji takva vrsta skrupuloznosti. Prisjetimo se ovih riječi svetog Pavla:

“Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon:  pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane.  To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. (Rim 2, 15-16).

Skrupuloznost nije neizlječiva. Katolički psiholozi uočili su oblik “razvojne skrupuloznosti” koji neki ljudi doživljavaju, osobito u adolescenciji, a koji s vremenom nestaje. Drugi s dugotrajnijom “emocionalnom skrupuloznošću” mogu patiti od sumnje, tjeskobe i nevolje do te mjere da pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP).

U psihijatrijskoj terminologiji, religiozna skrupuloznost smatra se podvrstom OKP-a u kojoj se uznemirujuće, opsesivne misli i kompulzivna ponašanja koja se koriste za obuzdavanje nevolje usredotočuju na vjerska pitanja, a ne na druge uobičajene opsesije u vezi sa stvarima kao što su čistoća ili urednost. Prema najnovijim statistikama, samo oko 2,3% Amerikanaca tijekom života dobije dijagnozu OKP-a.

Skrupuloznost nije neizlječiva. Katolički psiholozi uočili su oblik “razvojne skrupuloznosti” koji neki ljudi doživljavaju, osobito u adolescenciji, a koji s vremenom nestaje.

Liječenje skrupuloznosti

Postoje različiti psihološki tretmani za liječenje skrupuloznosti. Skrupulozni ljudi rade s terapeutom na popisu stvari koje ih potiču na skrupulozne misli i ponašanja. To im pomaže uvidjeti da se ništa loše ne događa ako jednostavno ignoriraju i puste nametljive, opsesivne misli da nestanu bez aktivnog obuzdavanja.

Za tretmane poput ovog, terapeut bi trebao biti dobro upućen u katolički moral ili raditi u dogovoru s klijentovim svećenikom, a sve uz klijentovo dopuštenje, kako bi bio siguran da ponašanja koja se potiču u terapiji doista nisu grešna sama po sebi. Uvijek postoji nada za skrupulozne, čak i za one koji se brinu da je možda nikada neće prevladati.

Zanimljivo je i da su se veliki sveci borili protiv skrupuloznosti i nadvladali je (npr. sv. Ignacije Loyolski). Drugi su je podnosili tijekom života i činili velike stvari za Boga i Crkvu unatoč tome (npr. sv. Alfonz Liguori). Sveti Alfonz je savjetovao da svatko koga muči skrupuloznost pronađe jednog svetog i kompetentnog duhovnog upravitelja i slijedi savjet te osobe.

Oni “osakaćeni” skrupuloznošću previše brinu o grijehu. Oni vide grijeh tamo gdje ga možda uopće nema ili se pretjerano brinu da su možda počinili neki grijeh. S druge strane, beskrupulozni promašuju znak istinske vrline odbacujući grijeh u potpunosti.

Radeći s terapeutom mnogi uvide da se ništa loše ne događa ako jednostavno ignoriraju i puste nametljive, opsesivne misli da nestanu bez aktivnog obuzdavanja.

Crkveno razumijevanje i postupanje sa skrupuloznošću može biti od koristi čak i nekršćanima, budući da je Crkva čvrsto utemeljena i u vjeri i u razumu. Čak i oni koji niječu katoličku vjeru posjeduju savjest, razum i volju.

Za skrupulozne katolike, dublje razumijevanje onoga što Crkva zapravo naučava također može biti od goleme koristi. Na primjer, skrupulozni ljudi često tretiraju iskušenja ili spontane neželjene misli, slike ili sjećanja kao da su grijesi.

Uvijek postoji nada za skrupulozne, čak i za one koji se brinu da je možda nikada neće prevladati.

Ironično, također, sakramenti pomirenja i euharistije često su predmet skrupuloznih misli i ponašanja ljudi, a ipak, kada se pravilno razumiju i prihvate, mogu nam dati milost da nadvladamo ili barem izdržimo skrupuloznost .

Od velike je koristi i meditacija o ljubavi i neizmjernom Božjem milosrđu.