Na euharistijskom slavlju koncelebrirali su čuvar svetišta i župnik preč. Stjepan Zeba, preč. Mišel Grgurić, mons. Pero Zeba, mons. Richard Pavlić, preč. Josip Šimatović, o. Anto Knežević, o. Marko Maglić, vlč. Anđelko Kaćunko, vlč. Ivica Miškulin, fra Jure Marčinković, vlč. Pero Jurčević i don Jure Ladišić.

Biskup Zdenko Križić u homiliji je predstavio Blaženu Djevicu Mariju kao uzor vjere. Marija ne samo da je začela Isusa vjerom već je imala snažnu vjeru:  „Njezina vjera nije bila neka lagana vjera, nego vjera koja puno košta, vjera iza koje je stajao cijeli život. Nije to bila vjera u kojoj je ona razumjela sve Božje zahtjeve prema njoj, sve događaje u svom vlastitom životu, nego vjera potpunog predanja Bogu kroz mnoga nerazumijevanja, trpljenja i tame.“

Marija snagu svoje vjere pokazuje još od navještenja kada je pristala uz volju Božju iako je nije razumjela, vjerom je trpjela kada joj je mač boli probio srce gledajući svoga Sina na Kalvariji: „Evanđelist ne kaže samo da je Marija bila uz križ Isusov, nego je ona uz Križ Isusov stajala. S tim se želi reći da ju patnja u vjeri i ljubavi nije slomila i oborila, nego naprotiv – ojačala. Zato je baš ovdje pod križem, gdje je njezina vjera kušana kao nigdje, primila poslanje da bude majkom Crkve, majkom svih  kršćana“, istaknuo je biskup.

Nije to bila vjera u kojoj je ona razumjela sve Božje zahtjeve prema njoj, sve događaje u svom vlastitom životu, nego vjera potpunog predanja Bogu kroz mnoga nerazumijevanja, trpljenja i tame.

„Jedino svjetlo koje je imala u toj gustoj tami bila je njezina vjera. Iz njezina primjera vidimo kako nam vjera nije zaštita od teških tama, nego je ona svjetlo u tami, ona je snaga s kojom se može izdržati neizdrživo. Vjera nam govori da će uskrsnuće sigurno doći, ali ne kaže kada. Do njega se ne stiže bez strpljivosti i ustrajne borbe u vjeri i ljubavi,“ naglasio je biskup te je nastavio opisivati kako strpljivost i vjera u teškoćama života osobu jačaju i njezinu dušu čine lijepom a koga patnja formira nauči ga i ljubiti.

Opisujući Mariju, biskup Zdenko istaknuo je kako je Marija ideal finoće i čistoće srca i baš zato je mogla postati Majkom Sina Božjega i Majkom Crkve.

Vjera nam govori da će uskrsnuće sigurno doći, ali ne kaže kada. Do njega se ne stiže bez strpljivosti i ustrajne borbe u vjeri i ljubavi.

Kod vjernika koji prolaze patnju i neke teške situacije zna se pojaviti sumnja kako Bog nije s njima, kako nije prisutan, ali baš tada se očituje kao Emanuel: „Kod Marijina navještenja anđeo pozdravlja Mariju: „Gospodin je s tobom“, to znači da je Bog je na poseban način ušao u njezin život. Ali joj potom govori da će se dijete, koje će ona roditi, zvati Emanuel, što znači „Bog s nama“. To je poruka da je Bog, po Isusu, ne samo došao k nama, nego se nastanio među nama zauvijek, a to je jamstvo da nikada nećemo biti sami ni ostavljeni.“

“I Blažena Djevica Marija rasla je u vjeri i iskustvu Boga kroz različite životne patnje. Kroz patnju je rasla i njezina ljubav i osjetljivost za patnje drugih. Marija nam je darovana za majku na vrhuncu svoje patnje pod križem na kojem je visio njezin Sin. Zato nas ona savršeno razumije u našoj patnji, a kao majka ne može biti ravnodušna na patnju djece.”

Biskup je zaključio: „Zasigurno smo to kao vjernici svi iskusili. Posebno su marijanska svetišta mjesta tog iskustva. I ovo svetište na Krasnom, na gori, donijelo je tolikima snagu i utjehu, jer iz Marijinih svetišta nitko ne odlazi praznog srca ili prazne duše.“