Dok se spominjemo mučeničke smrt sv. Lovre, đakona, prisjećamo se i mučenika novijeg datuma, točnije onih koji su stradali od ruke ISILA prije 10 godina. Iako je sv. Lovro mučen u III. stoljeću, njegovo svjedočanstvo nije ništa manje vrijedno od svih drugih mučenika Katoličke Crkve. Svima je cilj bio Krist Gospodin.

“Obrati se ili ćemo ti odsjeći glavu”, prijetili su mu otmičari. Ta fraza, izrečena kao ultimatum, stavila ga je – tada još kao svećenika – u trenutke polaganja zavjeta. Bio sam upravo u ovakvom položaju: ili nastavljam s Kristom nositi križ u smrt za Crkvu i spasenje svijeta, ili odustajem, ali onda odustajem i od svog poziva”, objašnjava nadbiskup, a prenosi Vatican news.

Shvatio je da će nastaviti nositi križ, “ali ne samo nositi križ, nego i biti s mislima na svoje otmičare. “Dar koji sam dobio iz ovog iskustva je gledati te ljude, džihadiste, u duhu molitve i moliti Boga da prosvijetli njihova srca, da ih obrati. Ne zbog mene, već zbog njihovog spasenja i mira našeg svijeta. Ovo potpuno obnovljeno povjerenje u Boga oslobodilo me svih strahova. Kad se nađete licem u lice sa smrću, postoji određeni osjećaj straha koji prodire u našu dušu. Kad god sam osjetio taj strah, molio sam krunicu; strah je prošao i pretvorio se u hrabrost.”

Ili nastavljam s Kristom nositi križ u smrt za Crkvu i spasenje svijeta, ili odustajem, ali onda odustajem i od svog poziva

Danas ovo iskustvo smatram milošću, milošću koja je započela osmog dana, neposredno prije zalaska sunca. Nadbiskup Mourad istaknuo je da ga je krajem prvog tjedna kao taoca posjetio guverner Raqqe, ne znajući da je čovjek ispred njega vođa tzv. Islamske države u Siriji.

„Kada sam ga pitao: ‘Zašto smo zarobljeni i što smo učinili, islamistički vođa je odgovorio: “Smatraj ovo vrijeme kao vrijeme povlačenja”.

“Dar koji sam dobio iz ovog iskustva je gledati te ljude, džihadiste, u duhu molitve i moliti Boga da prosvijetli njihova srca, da ih obrati. Ne zbog mene, već zbog njihovog spasenja i mira našeg svijeta. Ovo potpuno obnovljeno povjerenje u Boga oslobodilo me svih strahova. Kad se nađete licem u lice sa smrću, postoji određeni osjećaj straha koji prodire u našu dušu. Kad god sam osjetio taj strah, molio sam krunicu; strah je prošao i pretvorio se u hrabrost.”

Iskustvo koje je doživio, novi nadbiskup opisao je riječima: „Kako možete voljeti neprijatelja koji vas želi ubiti i kojeg biste vi htjeli ubiti? To je otajstvo Kristove ljubavi koje se tako jasno pokazalo, kada na križu kaže ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine’.”

Jacques Mourad pobjegao je u petom mjesecu zatočeništva, uz pomoć mladića muslimana, koji je s još petnaestak ljudi organizirao bijeg desetaka talaca. Rekao je: “Bog me želio spasiti na ovom svijetu kako bih mu nastavio služiti i svjedočiti o važnom evanđeoskom načelu: Ako želiš mir, počni tako što ćeš otvoriti svoje srce.”

Mučeništvo Fransa Van der Lugta  i otmica Paola Dall’Oglia

Godinu dana prije otmice, također u Homsu, nizozemski isusovac Frans Van der Lugt ubijen je u vrtu svog samostana. ”

Otac Frans je za mene i za sve Sirijce bio pravi primjer vjernosti svom Gospodinu, Isusu Kristu. On je svoj život posvetio ljubavi prema Siriji i sirijskom narodu. Njegov primjer je utjelovljeni Krist, koji donosi poruku Očeve ljubavi svima, pravo spasenje ne može doći osim kroz ljubav i darivanje sebe”, rekao je nadbiskup Mourad.

Uz mučeništvo o. van der Lugta,  povodom 10. obljetnice nestanka još jednog isusovca vlč. Paola Dall’Oglia, o kojemu se nitko nije čuo od 2013. godine, slavljena je sv. Misa.

Na komemoraciji je bio i nadbiskup Jacques Mourad. On i otac Dall’Oglio dijelili su gotovo 30 godina zajedničkog života. Zasukanih rukava, njih dvojica su zajedno obnovili samostan Mar Musa. Poznavali su se od 1986. godine: “Oca Paula sam poznavao kao što poznajem sebe i volio sam ga kao što volim sebe. Za mene je on živi mučenik. On je doista živi mučenik, bio on mrtav ili još živ. ”

Foto: Vatican News/ Paolo Dall’Oglio (sredina) i Jacques Mourad (lijevo)

Nadbiskup je svoja promišljanja zaključio ovako: “Mučenik je netko tko uvijek živi u sjećanju Crkve, u srcu Crkve i naroda Božjega”.