”Što je grijeh mišlju? Je li grijeh svaka nenormalna misao koja mi padne na pamet, ne mojom voljom, nego jednostavno dođe? Kako se s time boriti?”, pitanja su na koje je za Radiopostaju Mir Međugorje dao odgovor fra Stipan Klarić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije na službi gvardijana samostana sv. Jeronima u Slanom

On je u uvodu emisije rekao kako ”svaki put na početku svete mise u pokajničkom činu molimo da se ispovijedamo Bogu svemogućemu za sve što smo sagriješili, mišlju, riječju, dijelom i propustom”.

Međutim, misao postaje grijeh onda kada se mi na toj misli zadržavamo, kada ona počinje zauzimati jednostavno naš um, kada počinje okupirati naše srce.

”Dakle, jasno nam je da mišlju griješimo. Međutim, nije svaka loša misao grijeh, jer postoje one misli koje mi ne želimo, koje se pojave, i sam pojavak tih misli nije grijeh, ukoliko se na njima ne zadržavamo i ukoliko ih odbacimo. Međutim, misao postaje grijeh onda kada se mi na toj misli zadržavamo, kada ona počinje zauzimati jednostavno naš um, kada počinje okupirati naše srce, kada počinje motivirati naše djelovanje”, kazao je fra Stipan dodajući kako postoje i prisilne misle za koje je rekao kako su ”velika kušnja i koje je jako teško trpjeti”

”Takve misli umaraju ljude, zbog toga što takve misli ljude prestraše, jer jednostavno ono što im se u određenom trenutku pojavi na pameti bude nekada toliko strašno i grozno, osobito ako se takve prisilne misli javljaju u molitvi ukoliko su one svetogrdne.

”Međutim, sama ta misao, ponavljam, nije grijeh nego je kušnja i s takvim mislima se jednostavno treba uhvatiti u koštac, ne na način da ih panično odbijamo od sebe, jer na taj način se najčešće zbog straha koji osjećamo pred tom mišlju, vraćaju nama poput bumeranga, nego je jednostavno u molitvi se potrebno suočiti s takvim mislima i vratiti u molitvu ono nešto što je poznato bilo u kršćanskoj duhovnosti, a to su one strelovite molitvi ili zazivi koje ćemo suprotstaviti takvim mislima poput Gospodine Isuse smiluj se meni grešniku, Isuse Marije Josipe i tako dalje druge pobožne zazivi i molitve”, kazao je fra Stipan pojašnjavajući i kako se ”prisilne misli često puta javljaju uhu i umu u vidu psovke, osobito kod onih ljudi koji inače ne psuju i kojima psovka strašno smeta.

Prisilne misli često puta javljaju uhu i umu u vidu psovke, osobito kod onih ljudi koji inače ne psuju i kojima psovka strašno smeta.

”To je jednostavno jedna zamka zloduha, jedna kušnja koja nas želi u duhovnom životu omesti koja nas želi odvojiti od Gospodina, odvojiti nas u svete pričesti, nametnuti nam krivnju za ono i što nismo počinili. Mi moramo prije svega posvijestiti sebi da je Gospodin Bog naš Otac onaj koji nas voli, On je Otac milosrđa koji nam prašta naše grijehe, On je onaj koji nas poziva k sebi u potpunoj slobodi i ljubavi”, kazao je fra Stipan Klarić