U propovijedi je biskup Palić govorio o pročitanom evanđeoskom ulomku i njegovim porukama osobito u kontekstu susreta duhovnih zvanja i proslave svećeničkih jubileja. Prisjetio se dugogodišnje izvrsne suradnje s don Slavkom u vrijeme dok su obojica služila u Dubrovačkoj biskupiji te za kraj opisao put nastajanja dijamanata čestitavši don Slavku na njegovom dijamantnom jubileju i pateru Jerku na njegovom zlatnom. 

Okupljenima se uime obojice slavljenika obratio ‘dijamantni’ don Slavko koji je posvjedočio „kako je lijepo biti svećenik“ i kako se u ovih šezdeset godina što su iza njega nikada nije pokajao što je izabrao taj poziv. Podijelio je i neka dirljiva iskustva koja je doživio tijekom svog djelovanja u Domu za starije i nemoćne osobe u kojem je kapelan cijeli svoj svećenički život, uz ostale službe koje je vršio. Zahvalio je svima na dolasku i sudjelovanju na proslavi ovog jubileja u crkvi njegovog krštenja.  

Susretu su nazočili obitelji, rodbina i prijatelji svećenika, redovnika i redovnica. Susret je započeo molitvom krunice nakon koje je uslijedilo misno slavlje koje je predvodio slavljenik Grubišić uz petnaestak koncelebranata. Po završetku mise okupljeni su se uputili na mjesno groblje sv. Bartula (Bartuluša) gdje su se pomolili za pokojne. Onda je uslijedila zajednička zakuska u župnom dvorištu. 

Trenutačno župa sv. Mihovila arkanđela u Drinovcima ima 19 živućih svećenika i 31 živuću redovnicu, a na susretu ih se ukupno okupilo oko 30. Drinovci su Katoličkoj Crkvi dali oko 118 duhovnih zvanja, a ima ih među klerom i raznim redovničkim zajednicama. Hercegovački biskup blagopokojni fra Paškal Buconjić (1834. – 1910.) također je rodom iz ove župe, a obiteljski korijeni ga vežu s Ošljem kraj Stona. Mostarsko-duvanjski biskup bio je od 1881. do 1910. i trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanjski od 1890. do 1910. godine. U sklopu molitve vjernika na misi je ravnatelj biskupijskog Caritasa don Željko Majić pročitao sva njihova imena.

Don Slavko Grubišić je tijekom svećeničke službe više od trideset godina bio župni vikar dubrovačke katedralne župe i skoro dvadeset godina župnik na Šipanu. Vršio je i razne druge službe koje su mu povjeravane, a od početka do danas je kapelan u Domu za starije i nemoćne osobe Domus Christi te rektor nekih povijesnih gradskih crkava. Bio je i v.d. rektora zborne crkve sv. Vlaha, a već od početka svećeništva i kateheta u Dubrovniku, pa tako danas u domu ima i svojih nekadašnjih vjeroučenika.

Rođen je 22. svibnja 1938. godine od roditelja Joza i Luce Grubišić u Drinovcima, gdje je završio pučku školu. Gimnaziju je pohađao u Ljubuškom i  Dubrovniku, teologiju u Zagrebu te je 29. lipnja 1963. u Dubrovniku zaređen za svećenika Dubrovačke biskupije. Zaredio ga je biskup Pavao Butorac.

Prvu službu vršio je kao kateheta u Dubrovniku od 6. lipnja 1964. godine držeći vjeronauk u crkvi sv. Roka, zatim u crkvi Domino gdje je bio i rektor te u dubrovačkom Sjemeništu. Uz službu katehete u dva navrata pomagao je u župi Lopud (1964. – 1965. i 1984. godine). Također je pomagao u župi Mlini sredinom 1968. godine.

Od rujna 1968. godine, uz katehetsku službu, povjerena mu je služba župnog vikara u katedralnoj župi Gospe Velike u Dubrovniku. Tu je službu vršio gotovo trideset i dvije godina, sve do srpnja 2000. godine. U tom periodu bio je i v.d. rektora Zborne crkve sv. Vlaha (1988. – 1991.) te i dalje kapelan Doma za starije i nemoćne osobe Domus Christi. Također je nastavio skrbio za gradske crkve sv. Josipa, sv. Nikole i Domino. U srpnju 2000. godine kratko je upravljao župom Cavtat.

Već u listopadu 2000. godine preuzeo je župe na otoku Šipanu (Sveti Stjepan, Luka Šipanska i Velika Gospa, Suđurađ) u kojima je vrlo aktivno služio osamnaest godina, sve do umirovljenja. S vjernicima je, uz ostalo, obnovio brojne šipanske crkve i sačuvao ih od propadanja. Uz ekskuriranje Šipana nastavio je skrbiti za korisne doma Domus Christi i crkve u Gradu.

Zlatni svećenički jubilej proslavio je 2013. godine. Umirovljen je 2018. godine, ali se u skladu sa svojim mogućnostima kao duhovnik nastavio brinuti za korisnike doma „Domus Christi“ i vršiti dosadašnje službe rektora crkava u Gradu te služiti mise u katedrali i na Bosanci.

Don Ćiro, kako ga zovu u Dubrovniku u kojem je proveo cijeli svoj svećenički vijek i s kojim je srastao te postao prepoznatljivo lice unutar mira, proslavit će također dijamantnu misu i u dubrovačkoj katedrali 19. kolovoza.

Isusovac p. Jerko Šimić za svećenika je zaređen na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja 1963. godine. Djelovao je u više isusovačkih rezidencija. Veći dio svog svećeničkog života služio je kao odgojitelj. Za vrijeme službe u Dubrovniku bio je i upravitelj župe Velike Gospe na Koločepu.