Bio je to drugi apostolski pohod Bosni i Hercegovini velikog prijatelja svih naroda u ratu napaćene zemlje, a 101. njegovo pastoralno putovanje izvan Italije. Svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup mons. Fransis Assisi Chullikatt. S njim su koncelebrirali nadbiskup i metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić, domaći biskup Franjo Komarica, pomoćni biskup Marko Semren, petrićevački župnik i gvardijan fra Domagoj Šimić, predstavnik franjevačkog provincijala fra Zdravka Dadića fra Ivo Orlovac i još 34 svećenika. Među 30 redovnica iz pet Družbi bila je i s. Vinka Bilješko, provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskog iz Sarajeva.

Među više stotina sabranih vjernika laika bili su i članovi župnih zborova iz župâ: Bihać, Čuklić, Glamoč, Jajce, Livno, Livno-Gorica, Ljubunčić, Vidoši i Banje Luke – katedrale, Petrićevca Marije Zvijezde, Presnača i Budžaka. Bila je nazočna i grupa hodočasnika, članova molitvene zajednice bl. Ivan Merz iz zagrebačke župe sv. Ivan Pavao II., koji su predstavljali Postulaturu bl. Ivana
Merza.

Nazočno je bilo i nekoliko članovâ državnog i crkvenog Organizacijskog odbora za papin pohod, te predstavnikâ današnjih entitetskih i gradskih vlasti, kao i generalni konzuli Republike Hrvatske u Banjoj Luci i Livnu kao i ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.

Sve njih, kao i druge nazočne vjernike i goste iz bliza i iz daleka, pozdravio je na početku misnog slavlja biskup banjolučki Franjo Komarica. Izrazio im je dobrodošlicu i zahvalnost za njihov dolazak i sudjelovanje „u ovom vjerničkom radosnom i zahvalnom susretu, nas zemaljskih hodočasnika s Presvetim Trojstvom, s drugim članovima Neba i članovima proslavljene Kristove Crkve u Nebu“. Biskup je u svom govoru također podsjetio na „izuzetan, veliki i neprocjenjivi dar Neba“, od prije 20 godina, koji „zavrjeđuje a i obvezuje vjernički narod naše biskupije i domovine da se i ubuduće trajno sjeća tog dara i da zahvaljuje za njega dobrom Bogu“.

Posvjedočio je kako su „mnogi članovi naše biskupije i naše domovinske Crkve poslušali tada izgovorene poticajne, proročanske riječi svetog pape: ‘Vi pak sami budite glavni graditelji svoje budućnosti‘ te su se nastavili zalagati za istinu, pravo i pravdu, za pomirenje i mir, za susrete i život na svim područjima u zajedništvu s drugim i drukčijim našim sugrađanima, ne popuštajući pri tom pred ne malom napašću malodušnosti, svjesni da ‘budućnost ovih krajeva ovisi i o njima‘. Po uzoru na najdičnijeg člana naše Mjesne Crkve bl. Ivana Merza mnogi se naši vjernici laici
trude ne zaboraviti Boga, nego traže osobni susret s Kristom u molitvenim i karizmatskim skupinama u svojim župama, sudjelujući osobito u slavlju i čašćenju presvete euharistije; a zatim apostolski crkveno djeluju, ostajući uvijek vjerni učenju Kristova namjesnika na zemlji Svetoga Oca u Rimu“.

Biskup Franjo je, zahvalivši nunciju, za njegov boravak među vjernicima pristiglim iz svih krajeva „prostrane, u zadnjem ratu teško opustošene biskupije“, zamolio ga da prenese „Svetom Ocu Franji izraze naše trajne vjernosti i molitve za njega i njegovu tešku službu u Crkvi i svijetu“.

Zajedničko pjevanje cijele okupljene liturgijske zajednice predvodio je „zajednički zbor“ od 180 pjevača. Pjevali su koralne, pučke i višeglasne liturgijske skladbe. Dirigirala je s. Julijana Djaković, milosrdnica, a za orguljama je bila s. Benita Antolović. Biskup Franjo je protumačio da je „ulaznu pjesmu“ komponirao član petrićevačkog samostana fra Alojzije Atlija, koji je smrtno stradao prilikom miniranja crkve i paljenja samostana 7. svibnja 1995., a melodiju za „Molitvu vjernika“ također član iste samostanske zajednice fra Rafael Lipovac, dugogodišnji misionar u Africi. Prigodnu propovijed, apostolskog nuncija Chullikatta, pročitao je nadbiskup Vukšić.

Nuncij je u propovijedi najprije podsjetio na „veliku radost“ s kojom su katolici Banjolučke biskupije, cijele Bosne i Hercegovine i susjedstva dočekali svetog Ivana Pavla II. prije 20 godina. Papa je tada želio „govoriti vašim srcima i izbliza podijeliti vašu bol i vaše nade. Došao je kao glasnik mira, kako bi sijao mir. Bio je potaknut istinskom željom da stane uz žrtve ugnjetavanja i nasilja.“
Nuncij je podsjetio kako je papa „potaknuo vlasti i sve građane da nastave putem mira i obnove zemlje i njezinih institucija“, pojasnivši da se „ne radi samo o materijalnoj obnovi, nego je prije svega potrebno voditi brigu o duhovnoj obnovi duša, u kojima je razorni bijes rata često nagrizao i možda kompromitirao vrijednosti na kojima se temelji sav građanski suživot.“

Spomenuo je da je papa „na poseban način zahvalio biskupima, svećenicima, posvećenim osobama i vjernicima laicima“, koji su „u tim mračnim godinama povijesti ispisali stranice istinskog herojstva koje se ne zaboravlja“. Papa je sve osokolio „nazvavši vas nositeljima nade i svijetlim svjedocima Kristova mira“ potaknuvši sve „da se ne umorite, da napredujete u dugo očekivanom miru“.

Nuncij je spomenuo i proglašenje toga dana blaženim „mladog Ivana Merza“, kojega je papa „predstavio mladima kao idealni uzor, budući da je svoj životni stil temeljio na najvišim vrijednostima kršćanske vjere i društvenog angažmana.“ Pozvao je sve nazočne da mole „zagovor pape Ivana Pavla II. i blaženog Ivana Merza kako bi se sve više ostvarivale čežnje za pravdom i pravim mirom u cijeloj Bosni i Hercegovini“.

Pri kraju misnog slavlja apostolski nuncij je blagoslovio novu sliku bl. Ivana Merza, zavjetni dar jedne Banjolučanke. Ta će slika biti izložena na javno čašćenje u kapeli sv. pape Ivana Pavla II. unutar župne crkve. A zatim je blagoslovio i novi monumentalni kip sv. pape Ivana Pavla II. postavljen u dvorištu između crkve i samostana. Kip je zavjetni dar braće i sestara fra Franje Radmana iz raseljenog sela Bistrica u raseljenoj župi Šimići kod Banje Luke. Po završetku liturgijskih svečanosti i otpjevanog himna „Tebe Boga hvalimo“, svi su „misari“ ostali – koliko im je vrijeme dopuštalo – u zajedničkom druženju na „gozbi ljubavi“ u kripti i dvorištu crkve.

Biskup Franjo je uzvanicima pojasnio da je papin pohod „izričita, osobna želja samog pape“ i da je „od svih 101 papinih putovanja, za dolazak u Banju Luku bio najkraći pripravni rok, a sve je štimalo na oduševljenje svih nadležnih u Rimu“. Još jednom je pohvalio organizacijski odbor i slogu tadašnjih političara.