Prilično boležljiv kao dijete, ostao je bez majke u dobi od tri godine. Nekoliko godina kasnije obitelj se preselila u Pariz. Njegovo zanimanje za matematiku bilo je toliko intenzivno da se njegov otac bojao da bi mogao zanemariti učenje jezika. U dobi od dvanaest godina, Pascal je razigrano otvorio teoreme euklidske geometrije. Sa 16 godina održao je svoje prvo predavanje na Academie de mathematique o geometriji. Malo kasnije predstavljen je i kardinalu Richelieu, izvještava KNA.

Neutaživa žeđ za znanjem

Svoj prvi izum napravio je 1642. godine. Bio je to stroj za računanje za njegovog oca, koji je u to vrijeme bio glavni poreznik u Normandiji. Stroj je dobio ime Pascaline, ali nikada nije zaživio jer je bio preskup za proizvodnju. Ali mladićeva žeđ za znanjem nije se mogla lako utažiti. Bavio se pored ostalog i pojavama kao što su tlak zraka i vakuum. U to su vrijeme te teme imale i duhovnu relevantnost: stari su filozofi govorili o „horror vacui“, navodno prirodnoj averziji prema praznini. Ta je tema zaokupila Pascala, da je u kasnijim godinama raspravljao o tome s drugim misliocima poput Renea Descartesa.

U početku njegova obitelj nije bila osobito religiozna, ali se susrela s naukom nizozemskog biskupa Corneliusa Jansena. Mlađa sestra Jacqueline tada je htjela ući u redovničku zajednicu, a sam Pascal je svoje česte bolove u nogama protumačio kao božanski znak i odlučio živjeti pobožnim i asketskim životom. Njegova je sestra ušla u red nakon očeve smrti 1651. godine.

Uvečer 23. studenoga 1654. i sam je Blaise kao mladić doživio neku vrstu mističnog buđenja, koje je za njega bilo toliko važno da ga je pokušao zabilježiti na pergameni. Taj je „spomen“ uvijek nosio sa sobom, ušiven u kaput. Pronađen je tek nakon njegove smrti. Od tog trenutka Pascal je često posjećivao svoju sestru u samostanu i povukao se iz pomodnog pariškog društva.

Uz matematičke studije, pisao je pisma o aktualnim teološkim raspravama i započeo veliko djelo o kršćanstvu: „Pensées“ („Misli“). Zbog njegove rane smrti, zbirka nije dovršena. Pascal je umro u dobi od 39 godina 19. kolovoza 1662., nekoliko mjeseci nakon smrti njegove mlađe sestre. Unatoč tome, i dalje su „Misli“ jedan od najčitanijih filozofsko-religioznih tekstova.

Hoće li biti proglašen blaženim?

Poznati dio tog teksta je kasnije postao poznat kao Pascalova oklada: prema tome, tko god se kladi na postojanje Boga dobiva sve ako Bog doista postoji. Pa i da Bog ne postoji, s Pascalove točke gledišta predanost je bila vrijedna toga: jer je dobar i pobožan život nagrada sama po sebi. 

Tekstovi teže jasnom cilju uvjeravanja čitatelja logičko-racionalnim argumentima, teorijom igara i proračunom vjerojatnosti. Proturječja u ljudskoj egzistenciji, koja su opisana u „Mislima“, oblikovala su filozofiju do modernog doba. Friedrich Nietzsche za njega je kazao da je „jedini logični kršćanin“, a pisac Aldous Huxley prilično je kritički promatrao Pascalov stav kao „neprijateljski prema ovom svijetu“.

Prije šest godina papa Franjo je u jednom razgovoru za Pascala kazao: „Vjerujem da je zaslužio beatifikaciju“. Prizor u kojem isusovac beatificira sljedbenika jansenizma bio bi izvanredan u smislu povijesti religije. Na 400. godišnjicu njegovog rođenja, papa Franjo je napisao i prigodno apostolsko pismo Sublimitas et miseria hominis, objavio je 19. lipnja Tiskovni ured Svete Stolice.