Admiral je na početku pohvalio geslo Sveučilišta Texas ‘Ono što počinje ovdje mijenja svijet.’ Kako je rekao, “večeras je promocija gotovo 8000 studenata. Prosječni Amerikanac tijekom svog života upozna 10.000 ljudi. To je puno ljudi. Ali ako svatko promijeni živote samo 10 ljudi – a svaki od tih ljudi promijeni živote drugih 10 ljudi – tada će za pet generacija ili 125 godina – Klasa 2014. promijeniti živote 800 milijuna ljudi. To je dvostruko više od stanovništva Sjedinjenih Država! Nakon samo još jedne generacije možete promijeniti cjelokupno stanovništvo svijeta – osam milijardi ljudi!”, naglasio je admiral McRaven i podsjetio kako je moguće mijenjati svijet:

Ako svako jutro pospremite svoj krevet, obavit ćete prvi zadatak u danu. To će vam dati mali osjećaj ponosa i potaknuti vas da obavite još jedan zadatak – i još jedan i još jedan. Do kraja dana taj će se jedan dovršeni zadatak pretvoriti u mnogo dovršenih zadataka.

Pospremanje kreveta također će učvrstiti činjenicu da su male stvari u životu važne.

Ako ne možete učiniti male stvari kako treba, nikada nećete moći učiniti velike stvari kako treba. I, ako slučajno imate težak dan, vratit ćete se kući u krevet koji je pospremljen – koji ste vi pospremili – a pospremljen krevet dat će vam poticaj da će sutra biti bolje. Ako želite promijeniti svijet, počnite s namještanjem kreveta.

Utrke u kojima ne pobjeđuju najveći, nego oni s najvećim srcem

Tijekom nekoliko tjedana teške obuke, moja klasa SEAL, koja je započela sa 150 ljudi, smanjena je na samo 42. Sada je bilo šest posada čamaca od po sedam ljudi. Bio sam u čamcu s visokim momcima, ali najbolja brodska posada bila je sastavljena od tipova od kojih nitko nije bio viši od metar šezdeset. Njihova posada sastojala se od jednog američkog Indijanca, jednog Afroamerikanca, jednog poljskog Amerikanca, jednog grčkog Amerikanca, jednog talijanskog Amerikanca i dvoje žilavih klinaca sa Srednjeg zapada. U svim disciplinama pobjeđivali su sve ostale posade. Veliki tipovi u drugim posadama uvijek bi se dobrodušno rugali sićušnim perajama koje bi ovi stavljali na noge prije svakog plivanja. Ali nekako bi se ti klinci, iz svih krajeva zemlje i svijeta, uvijek zadnji smijali – plivali su brže od svih i stigli do obale mnogo prije nas ostalih.

SEAL trening je izvrsno mjesto na kojem naučiš da ništa nije važno osim volje za uspjehom. Ni boja kože, ni etničko podrijetlo, ni obrazovanje, ni društveni status. Ako želiš promijeniti svijet, mjeri osobu veličinom srca, a ne veličinom peraja.

Borba s morskim psima

Da biste prošli SEAL obuku, potrebno je završiti dugi niz plivanja. Jedno je noćno kupanje. Prije plivanja instruktori radosno upoznaju polaznike sa svim vrstama morskih pasa koji obitavaju u vodama San Clementea. Uvjeravaju ih, međutim, da nijednog učenika nikada nije pojeo morski pas – barem ne tako da bi se oni mogli sjetiti. Ali, također vas nauče da ako morski pas počne kružiti oko vaše pozicije, morate ostati na mjestu. Nemojte bježati. Ne bojte se. Ako morski pas, željan ponoćnog zalogaja, jurne prema vama – skupite svu snagu i udarite ga šakom u njušku. On će se okrenuti i otplivati. Na svijetu ima puno morskih pasa.

Ako se nadate dovršiti plivanje, morat ćete se nositi s njima. Dakle, ako želite promijeniti svijet, nemojte se povlačiti pred morskim psima.

Trening marinaca / Foto: Youtube

Deveti tjedan treninga je šest dana nespavanja, stalnog fizičkog i psihičkog maltretiranja i jedan poseban dan u Mud Flatsu. Mud Flats su područje između San Diega i Tijuane gdje voda stvara močvaru u kojem vas blato “proguta”. U srijedu tog tjedna se vesla do blatne ravnice i potom provodite sljedećih 15 sati pokušavajući preživjeti u ledeno hladnom blatu, zavijajući vjetar i konstantan pritisak instruktora da se odustane. Kad je sunce počelo zalaziti te srijede navečer, blato je progutalo svakog od nas sve dok se nije vidjelo ništa drugo osim naših glava.

Instruktori su nam rekli da možemo napustiti blato ako samo petorica odustanu – samo petorica – i da se svi možemo izvući iz strašne hladnoće.

Bilo je očito da su neki studenti spremni odustati. Bilo je još više od osam sati do izlaska sunca – što je značilo još osam sati hladnoće koja je ledila kosti. Cvokot zubi i drhtavi jauci polaznika bili su toliko glasni da je bilo teško čuti išta drugo.

Pjesma nade

A onda je jedan glas počeo odjekivati kroz noć. Pjesma je bila užasno krivo intonirana, ali otpjevana s velikim entuzijazmom. Jedan glas pretvorio se u dva, dva su postala tri i ubrzo su svi pjevali. Instruktori su nam prijetili da ćemo, nastavimo li s pjevanjem, još više vremena provesti u blatu, ali pjesma se nastavila. I blato se ubrzo činilo malo toplijim, vjetar malo pitomijim, a zora ne tako dalekom.

Ako sam išta naučio na svojim putovanjima svijetom, onda je to snaga nade.

Moć jedne osobe – Washingtona, Lincolna, Kinga, čak i mlade djevojke iz Pakistana, Malale – jedna osoba može promijeniti svijet dajući ljudima nadu. Dakle, ako želite promijeniti svijet, počnite pjevati kad ste do grla u blatu.

Zvono odustajanja

Konačno, u SEAL obuci postoji mjedeno zvono koje visi u središtu kompleksa kako bi ga mogli vidjeti svi kadeti. Sve što trebaš učiniti da bi odustao je – pozvoniti. Pozvoni i više se ne moraš buditi u 5 sati. Pozvoni i više ne moraš plivati u ledeno hladnoj vodi. Pozvoni i više ne moraš trčati, svladavati prepreke i podnositi teškoće treninga. Samo pozvoni. Ali ako želite promijeniti svijet, nemojte nikada, NIKADA, pozvoniti.

Započni svaki dan s obavljenim zadatkom. Pronađi nekoga tko će ti pomoći kroz život. Poštuj svakoga. Znaj da život nije fer i da ćete često pasti. Ali ako preuzmeš neki rizik, istupiš kad su vremena najteža, suočiš se s nasilnicima, podigneš potlačene i nikad, NIKAD ne odustaneš – ako učiniš ove stvari – tada će sljedeća generacija i generacije koje slijede živjeti u svijetu daleko boljem od ovoga u kojemu živimo danas. A ono što je ovdje počelo doista će promijeniti svijet – na bolje!