Dani hrvatskih svetaca i blaženika održat će se pod pokroviteljstvom Bjelovarsko-križevačke biskupije te uz potporu Grada Križevaca, portala Prigorski.hr, Hrvatske katoličke mreže, Radio Marije i Glasa Koncila, u zajedništvu organiziraju Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ te križevačkih župa sv. Ane te Blažene Djevice Marije Žalosne i sv. Marka Križevčanina, u suradnji s Hrvatskim nacionalnim svetištem sv. Josipa i Gradskim muzejom Križevci.

Cjelokupan program moći će se pratiti uživo preko Facebook stranice portala Prigorski.hr, Hrvatskoga katoličkog radija, Radio Marije i Glasa Koncila.

Sveti Marko Križevčanin

Sveti Marko Križevčanin je treći hrvatski svetac i uzor svetosti u obrani svoje vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi i Svetome Ocu za koje je spremno podnio mučeništvo i smrt. Rođen je 1580. godine u slobodnom kraljevskom gradu Križevcima u Zagrebačkoj biskupiji. Studirao je najprije u isusovačkom kolegiju u Grazu gdje je stupio u Marijinu kongregaciju. Kao svećenički kandidat Zagrebačke biskupije primljen je u glasoviti rimski kolegij Germanicum et Hungaricum u Rimu. Tu je u arhivu očuvan i njegov vlastoručni potpis – ‘Marko Stjepan Križevčanin, Hrvat iz Zagrebačke biskupije’.

Kao svećenik, Marko se vratio u domovinu i zauzeto djelovao u svom rodnom gradu Križevcima. Na poziv ostrogonskog nadbiskupa Petra Pazmanyia odlazi u sjevernu Ugarsku, gdje pastoralno djeluje među izbjeglim Hrvatima koji su utekli ispred turskoga zuluma. Povjereno mu je upravljanje opatijom Szeplak te mjesto profesora i rektora sjemeništa u Trnavi. U to su vrijeme Košice bile srce mađarskog kalvinizma. U ustanku kalvinista pod vodstvom vojskovođe Rákóczyia napadnut je grad Košice u kojem je bilo katoličkog življa. Marko Križevčanin odlazi u opkoljeni grad kako bi kao svećenik dijelio sakramente. Ubrzo je uhićen, zajedno s dvojicom isusovaca: Melkior Grodziecki i Stjepan Pongracz.  Kalvinska vojska je pokušala prisiliti Marka i dvojicu njegovih prijatelja, Melhiora i Stjepana, da pristupe kalvinima, oni su to odbili i time pali u njihovu nemilost. Marku su obećali dati crkveno imanje, samo da se odrekne katoličke vjeroispovijesti i pape rimskoga. Kroz tri dana su zvjerski mučeni i nakon što odbijaju odreći se katoličke vjere pogubljeni su 7. rujna 1619. godine.

Sveti Marko do zadnjega trenutka živio je trostruku vjernost: vjernost Bogu, vjernost Katoličkoj Crkvi i vjernost papi. Dirljive su riječi sveca svojim mučiteljima prije nego što je pogubljen: “Što se pak vjere tiče, druge vjere ne poznam, nego katoličke, a nju ću i s Božjom milosti do zadnjega daha čvrsto držati, pa nema obećanja koja bi me sklonila da je ostavim!“

Markovo tijelo počiva u uršulinskom samostanu u Trnavi. On i njegovi prijatelji proglašeni su blaženima 1905. godine. Svetima ih je proglasio blagopokojni papa Ivan Pavao II. 2. srpnja 1995. godine u svom pohodu Slovačkoj, u kojoj se danas nalazi grad Trnava. Zaštitnik je Bjelovarsko-križevačke i Varaždinske biskupije, Grada Križevaca i Koprivničko-križevačke županije te europskih intergracija.