Vi ovako molite! (Mt 6, 9)

Liturgija dana (22. svibnja):

Prvo čitanje:

2Kor 11, 1-11

Zabadava sam vam navješćivao Božje evanđelje.

Braćo! O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu. Ali se bojim da se — kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom — mîsli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali — ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili — takva lijepo podnosite. Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od »nadapostola«. Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo.
Ili sam grijeh počinio što sam vam — ponizujući sebe da se vi uzvisite — besplatno navješćivao Božje evanđelje? Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se. Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima. Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade!

Psalam:

111,1-4.7-8

Djela ruku tvojih, Gospodine, vjernost su i pravednost.

Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim
u zboru pravednikâ, u zajednici njihovoj.
Silna su djela Gospodnja,
nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube.

Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo,
i pravda njegova ostaje dovijeka.
Čudesima svojim spomen postavi,
milostiv je Gospodin i milosrdan.

Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost,
stalne su sve naredbe njegove,
utvrđene za sva vremena, dovijeka,
sazdane na istini i na pravdi.

Evanđelje:

Mt 6, 7-15

Vi ovako molite!

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kad molite, ne blebećite kao pogani.
Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.
Ne nalikujte na njih.
Ta zna vaš Otac što vam treba
i prije negoli ga zaištete.
Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga!’
Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke,
otpustit će i vama Otac vaš nebeski.
Ako li vi ne otpustite ljudima,
ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral