Bog nije Bog mrtvih, nego živih. (Mk 12, 27)

Liturgija dana (7. lipnja):

Prvo čitanje:

Tob 3, 1-11.24-25

Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Boga višnjega.

U one dane: Tobija protuži i kroz suze poče moliti:
»Pravedan si, Gospodine,
i svi su sudovi tvoji pravedni,
a svi putovi tvoji milosrđe, istina, pravičnost.
Ali sada, Gospodine, spomeni me se:
ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha,
i ne spominji se prijestupa mojih
ni prijestupa mojih roditelja.
Uistinu, nepokorni bijasmo zapovijedima tvojim,
i zato smo predani pljački, prognanstvu i smrti
za priču i ruglo svim narodima
među koje si nas razasuo.
Ali sada, Gospodine, veliki su tvoji sudovi
zato što nismo postupali po tvojim zapovijedima
i nismo iskreno hodili pred tobom.
Ali sada, Gospodine, postupaj sa mnom po svojoj volji
i odluči da u miru prihvatiš moj duh,
jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.«
Istoga dana i Saru, kćer Raguelovu — u Ekbatani, gradu Medijskome — izruži jedna sluškinja njezina oca zbog toga isto je sedam muževa za koje je Sara pošla zloduh Asmodej ubio čim su ušli k njoj. I kad ona ukori djevojku s grijeha, djevojka će joj: »Nikad mî ne vidjele od tebe ni sina ni kćeri na zemlji, ubojice svojih muževa! Hoćeš li i mene ubiti, kao što već pobi sedam muževa?«
Kad je Sara to čula, ode u gornju odaju svoje kuće; tri dana i tri noći nije jela ni pila nego se sva predala molitvi te kroz suze Boga prosila da je izbavi od toga rugla.
Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Boga višnjega. I bi poslan sveti Rafael, anđeo Gospodnji da ih oboje izliječi — njih kojih se molitve istovremeno vinuše pred lice Gospodnje.

Psalam:

25, 2-9

K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju

U tebe se uzdam, Bože moj:
ne daj da se postidim,
da se ne vesele nada mnom dušmani!
Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće:
postidjet će se koji se lako iznevjere.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi —
radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnika on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Evanđelje:

Mk 12, 18-27

U ono vrijeme: Dođu Isusu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: »Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svom. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral