Idi, vjera te tvoja spasila! (Mk 10, 52)

Liturgija dana (1. lipnja):

Prvo čitanje:

Sir 42, 15-25

Slave je Gospodnje puno djelo njegovo.

Podsjetit ću na djela Božja,
i što sam vidio, to ću ispričati.
Riječima Gospod stvori djela svoja,
i sve se stvoreno pokorava volji njegovoj.
Sunce sjajno sve obasjava,
i slave je Gospodnje puno djelo njegovo.
Gospod nije dao anđelima moć
da govore o svim čudesima
koja je Gospod, gospodar svega, čvrsto sazdao
kako bi svemir opstao u slavi njegovoj.
Izmjerio je dubinu bezdana i srca ljudskog
i prozreo sve tajne njihove.
Jer Svevišnji ima svoju spoznaju koja postoji
i promotrio je znake vremena.
On objavljuje prošlost i budućnost
i otkriva stvari skrivene.
Ni jedna mu misao promaći ne može,
ni jedna se riječ ne može njemu skriti.
On je uredio čudesna djela svoje mudrosti,
jer je jedini od vječnosti do vječnosti.
Niti mu se što može dodati niti oduzeti,
i njemu savjet ničiji ne treba.
Kako li su divna sva djela njegova,
kao sjajna iskra njihov je prizor.
Sve to živi i traje dovijeka,
i u svakoj prilici sve je poslušno.
Sve je dvostruko, jedno prema drugome,
i ništa nije stvorio nepotpuno.
Jedno drugo izvrsnošću nadmašuje,
i tko se može nasititi njegove krasote?

Psalam:

33, 2 -9

Gospodnjom su riječju nebesa sazdana.

Slavite Gospodina na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!
Pjesmu novu zapjevajte njemu
i glazbala skladna popratite poklicima.

Jer prava je riječ Gospodnja,
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Gospodnjom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
Vodu morsku on sabire kao u mješinu
i bezdane stavlja u spremišta.

Zemlja sva neka pred Gospodinom strepi,
neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
Jer on reče — i sve postade,
naredi — i sve stvori.

Evanđelje:

Mk 10, 46-52

Učitelju moj, da progledam!

U ono vrijeme: Kad je Isus ,s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!«
Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!«
I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!«
On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu.
Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?«
Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.«
Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!«
I on odmah progleda i uputi se za njim.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral