Helen Prejean postala je redovnica 1957., a zagovornicom ukidanja smrtne kazne postala je prilikom službe pomaganja zatvorenicima, posebno Elmu Patricku Snnieru, osuđenim na smrtnu kaznu u Lousiani u SAD-u. O tom svom šokantnom iskustvu napisala je knjigu „Odlazak u smrt“ (u originalu „Dead man walking“) po kojoj je  snimljen i film u kojem glavne uloge glume Sean Penn i Susan Sarandon. Susan Sarandon za tu je ulogu dobila Oskara za najbolju glumicu, dok su Robbins, Penn i Bruce Springsteen nominirani za najboljeg redatelja, najboljeg glumca i najbolju originalnu pjesmu.

U knjizi je opisala svoja iskustva kao duhovna savjetnica dvojice osuđenih muškaraca, Sonniera i Roberta Willieja, a obojicu je pratila u komoru smrti. Knjiga opisuje njezine rane godine bavljenja onima koji su pogođeni smrtnom kaznom, uključujući članove obitelji zatvorenika osuđenih na smrt, članove obitelji žrtava ubojstava, zatvorske službenike, odvjetnike, aktiviste i same zatvorenike. Prejean u knjizi ističe da čak i ako vjerujete da netko zaslužuje smrt, moramo se zapitati tko zaslužuje ubojstvo. Knjiga je bila nominirana za Pulitzerovu nagradu i postala je broj jedan bestseller New York Timesa.

“U ‘Dead Man Walking’ ispričala sam priču o čuvarima koji moraju ubijati i što im se događa, upraviteljima i što im se događa kada ubijaju umjesto nas”, izjavila je s. Prejean.

Foto: Facebook

S vremenom je Prejean postala vrlo poznata aktivistica u borbi za ukidanje smrtne kazne, osnovala je brojne fondacije za pomoć obiteljima osuđenika te napisala brojne članke i knjige. Svojim djelovanjem mnogo je doprinijela na širenju katoličke svijesti o nedopustivosti smrtne kazne i svetosti ljudskog života. Njezine riječi i danas snažno odjekuju SAD-om i svijetom:

„Smrtna kazna je jedan od najvećih moralnih problema s kojima se suočava naša zemlja, ali većina ljudi rijetko razmišlja o tome, a vrlo malo nas želi uzeti vremena i kopati dovoljno duboko o ovom pitanju da bi se mogla donijeti ispravna odluka“.

Helen Prejean članica je rimokatoličkog reda Sestara svetog Josipa od Medaillea, sada dio Kongregacije svetog Josipa. Svoje djelovanje započela je kao učiteljica vjeronauka, ali se brzo osjetila pozvanom služiti siromašnima i obespravljenima. Zahtjev da postane prijatelj s Elmom Patrickom Sonnierom, zatvorenikom osuđenim na smrt u Louisiani 1981., označio je početak njezine službe pratitelja osuđenika na smrt i njezine kampanje protiv smrtne kazne.

Sestra Helen radi s ljudima svih vjera, ali njezin je glas imao poseban odjek među katolicima. Tijekom desetljeća, osobno se obratila papi Ivanu Pavlu II. i papi Franji, pozivajući ih da utvrde stav Katoličke Crkve kao nedvosmislenog protivljenja smrtnoj kazni pod bilo kojim okolnostima. Nakon poticaja sestre Helen, pod Ivanom Pavlom II., Katekizam je revidiran kako bi se ojačalo protivljenje Crkve smaknućima, jer je smrtna kazna napad na nepovredivost i dostojanstvo osobe, bez iznimaka.

Godine 2019. objavila je svoje memoare „Vatrena rijeka: Moje duhovno putovanje”. Osvojila je brojna priznanja i nagrade za svoj rad te je bila nominirana za Nobelovu nagradu za mir.

Jedan od osuđenika za kojeg Prejan tražila da ga se poštedi bio je Džohar Carnajev, terorist koji je osuđen na smrtnu kaznu zbog napada na Bostonski maraton u travnju 2013. Sestra Helen ispričala je federalnoj poroti da je razgovarala s Carnajevom te da je izgledao iskren kada je pričao o svom žaljenju za žrtvama napada, u kojem je ubijeno troje, a ranjeno oko 260 ljudi. „Vidjela sam u njegovom glasu i izrazu lica da doista misli to što govori”, ispričala je redovnica i tako se suprotstavila tvrdnjama tužiteljstva da Carnajev „nije pokazao nikakvo nikakvo kajanje za ono što je napravio”.

Za doživotni zatvor Carnajeva izjasnili su se i Bill i Denise Righard, roditelji 8-godišnjeg Martina ubijenog u napadu, a čija je sestra teško ranjena. Obitelj Richards toga je dana stajala kraj cilja Bostonskog maratona, gdje je Carnajev ostavio ruksak s bombom koja je kasnije eksplodirala.