Učenike, roditelje vozače, među njima i vozačicu baku, kao i razrednicu, dočekala su radosna lica domaćina, iz kojih je zračila zahvalnost. Nakon predaje prikupljenih darova i nakon smještaja u dvoranu, prisutnima je prikazan kratki film o s. Elviri Petrozzi, koja je 1983. godine osnovala Cenacolo, a u filmu je sama progovorila o rastu i širenju Zajednice. Slijedila su svjedočanstva dvadesetdvogodišnjeg Davida i tridesetdvogodišnjeg Mateja. 

David je u Zajednicu došao nakon problema s pornografijom, pušenjem, opijanjem te uzimanjem droge, a nakon godine boravka u Cenacolu, istaknuo je kako je naučio puno stvari. Najviše se obogatio prijateljstvima te rekao kako je najvažnije ljubiti bližnjega – darovati sebe, patiti s drugima, truditi se za druge, biti ponizan i pitati za pomoć. Matej je rođen u disfunkcionalnoj obitelji u kojoj su se već roditelji drogirali, pa je i on s 13 godina posegnuo za drogom. U Zajednici je dvije i pol godine, a njegovi problemi, uz drugu, bili su vezani za komunikaciju s drugima, otvorenost te pozitivan stav prema sebi i okolini. U Zajednici je dobio prijatelje, razvio svoje kulinarske sposobnosti te naučio biti strpljiv u radu s drugima. 

Prisutni učenici i roditelji bili su dirnuti njihovom iskrenošću, poniznošću, vjerom u Krista i snagom odluke za promjenom života. Postavljali su im i mnoga pitanja, a mnoga su ostala za drugu prigodu. Nakon okrjepe, uz čaj i grickalice koje su s toplinom i ljubavlju članovi Zajednice pripremili, Matej i David učenicima su pokazali vrt u kojem uzgajaju razno povrće, a upravo su toga dana posadili krumpir. Tu su i domaće životinje o kojima se brinu, a od poslova, uz kopanje u vrtu, obavljaju i piljenje drva, uređivanje okoliša… 

Prije odlaska, razrednica, s. Marija Stela zahvalila je mladićima Cenacola na svemu što su učenicima u tako kratkom vremenu podarili, preporučila je u molitvu sve učenike osječke Klasične gimnazije te obećala da će i gimnazijalci moliti za članove Cenacola.