“Nakon svakog velikog obećanja slijedi iskustvo kušnje.

Današnji evanđeoski odlomak završava riječima riječima velikog Petrovog obećanja Isusu „Život ću svoj položiti za tebe!“ Iv 13,37. Iako je ovo Petrovo obećanje bilo izrečeno u potpunoj iskrenosti Petrovoga srca, te otkriva njegovu ljubav i zahvalnost prema Učitelju koji ga je pozvao u krug apostola, premda je znao da baš i nije bio uspješan ribar, ipak je bilo izraz ljudske krhkosti i slabosti.

Kao i mnogi od nas koji u iskrenosti svoga srca izričemo svoja obećanja, odluke, ženidbene privole, redovničke zavjete, svećenička obećanja,… u trenutku ushita sposobni smo obećati i ono što svojom snagom u stvarnosti nismo u mogućnosti ostvariti. U tom trenutku Gospodin sa smiješkom i nama upućuje riječi koje je izrekao Petru na posljednjoj večeri „Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš“ Iv 13,38. Nisu to riječi obeshrabrenja ili kritike, nego izraz zbilje koja nas okružuje.

Gospodin je upravo došao da preobrazi ljudsku slabost snagom Božjom, kako bi grešan #čovjek po Njegovoj milosti ponovno zadobio milost vječnoga života, ali i dostojanstvo biti i zvati se djetetom Božjim. Trenutak kušnje koji Gospodin dopušta suočava nas sa istinom o nama samima, ali i sa istinom o Bogu. Dok je pijetlov pjev još odzvanjao u Petrovim ušima podsjećajući ga na propalo obećanje, Gospodin, premda i sam u muci, pogledom traži Petra i neverbalnom komunikacijom mu govori nešto toliko bitno da Petar ne pomišlja na isti korak koji je učinio i Juda.

Što je to Petar toliko moćnoga vidio u Isusovom pogledu? Iz našeg ljudskog iskustva možemo iz jednostavnog pogleda prepoznati osjećaje druge osobe. U trenutku susreta Isusovog i Petrovog pogleda #Isus svjedoči Petru da se njegova #ljubav prema njemu nije promijenila nakon iskustva pada.
Isus ga je nastavio jednako voljeti, a ta činjenica u Petru je prouzročila bujicu suza. Pitamo se stoga kako to da si ti Gospodine tako dobar prema nama, premda ti mi umjesto ljubavlju uzvraćamo octom ljudske slabosti Odgovor će nam dati sam uskrsli Gospodin u trenutku prvoga susreta s apostolima, kada nakon zazivanja mira i pokazivanja proslavljenog ljudskog tijela u njih udiše Duha Svetoga.

Svjestan je Gospodin da smo ništa bez božanstva Duha Svetoga i da nas slabost preplavljuje. Stoga tek nakon dara Duha Svetoga Gospodin Petru vraća autoritet znajući da ljudska slabost protkana Silom i Snagom Božjom može donijeti plod za život vječni.

Zato u ove svete dane uzdigni svoj pogled iznad vlastitih slabosti i dopusti si biti pogledan pogledom Gospodina koji te ljubi.
Prestani poput ranjenoga psa lizati vlastite rane, nego dok si možda još u grijehu i samosažaljenju, počni ljubiti rane po kojima si spašen!

Gospodine podigni moje oči prema svojima, kako bi nakon svakog velikog obećanja te iskustva kušnje i bolnoga pada mogao susresti tvoj pogled i pouzdati se više u snagu Duha Svetoga, nego li u ispraznost vlastitih obećanja.”