Vlč. Goričanec nagovor je započeo molitvom Očenaša, Zdravomarije i Slava Ocu.

Vjernicima je poručio da je u Ludbreg došao kao Isusov magarac. Iako mu se na prvu ljudi čude kad to kaže, on im pojasni kako je magarac imao važnu ulogu u Isusovu životu, od trenutka njegova rođenja, na njemu je ušao svečano u Jeruzalem… „Biti Isusov magarac je nešto prekrasno jer se služi Isusu. Iako, nekad magarci znaju biti tvrdoglavi pa i tu ima neke sličnosti“, našalio se.

Mjesto i tema njegova razmatranja bio je Getsemanski vrt, odnosno posljednji susret Isusa i Jude.

Kazao je kako je Isus u tom vrtu doživio posebnu agoniju, do te mjere da mu je krv izlazila iz kože, kao što nama izlazi znoj. Tu se osjećao posebno osamljenim, ostavljenim od svih. Molio ja svoje učenike da mole, a oni su pozaspali.

Zašto nije važno da pošto-poto spavamo noću?

Osvrnuo se na ljude koji smatraju da pošto-poto moraju spavati noću. „Kad ne možemo spavati, događa se zapravo to da nas anđeo budi noću da bismo molili jer se noću mnoga zla događaju, a manje ljudi moli. Zato nije važno da pošto-poto spavamo noću. Ako primijetimo da ne možemo spavati, da smo se dobro razbudili, dobro je moliti. Dogodit će vam se da ćete moliti sat, dva, tri, četiri… to će brzo proći“, poručuje.

„Neki mi kažu da uzimaju tablete za spavanje. Ja im dam ovaj savjet: ‘Ubuduće nemojte to odmah uzeti. Najprije izmolite jednu krunicu, pa drugu, treću, četvrtu… Pa ako ni onda ne zaspite, uzmite tabletu’. Znaju mi reći: ‘Pa ja bih već zaspala na prvoj krunici!’. Tad ih pitam zašto onda uzimaju tablete. Najprije uzmite duhovnu medicinu koja ničemu ne može štetiti!

Žao mi je što neki misle da moraju spavati. Jer, ako kvalitetno molimo, u kratko se vrijeme možemo odmoriti. Dobri Bog nam daje mogućnost da možemo, ako smo u noći malo spavali, idući dan izvršiti sve obaveze kao da smo puno spavali“, svjedoči vlč. Goričanec.

Potom je govorio o Isusovu osjećaju napuštenosti, o njegovu strahu jer je kao čovjek užasno trpio i u tom stanju okrenuo se Ocu.

Iskustvo osamljenosti

Prisjetio se jednog svog trenutka samoće, kad je bio sam u noći i nije imao koga nazvati. „Strašno je to iskustvo osamljenosti. Tada sam razmišljao o ovom Isusovom trenutku samoće“, svjedoči.

„Tada je rješenje ići u molitvu. Iako nam se možda nekad neće dati, treba se truditi moliti. Znao sam moliti noću, sam, šetajući. Tako moleći, imao sam predivan osjećaj da nisam sam, da je sa mnom Bog, anđeli, sveci, blaženici, sluge i službenice Božje… Osjećaj osamljenosti sam doživio samo jednom u životu i nikad više. Otad sam znao da je rješenje u molitvi!“, kazao je.

„Kad se Isus okrenuo prema Ocu, molio je da ga mimoiđe ta čaša, ali je rekao: ‘Neka bude volja Tvoja, a ne moja’“, istaknuo je te pojasnio kako smijemo imati svoje želje i planove, ali ako hoćemo za sebe i druge priskrbiti najviše plodava, onda završimo molitvu riječima: „Bože, neka bude volja tvoja!“ Naglasio ja da je Isus tim riječima cijelom čovječanstvu priskrbio spasenje.

Nadalje se osvrnuo na prizor kada je Isus došao k svojim učenicima i probudio ih je jer je došao njegov izdajica.

Postoji novac koji je od dragog Boga blagoslovljen i onaj koji je od đavla proklet

„Danas u evanđelju slušamo kako je Juda poljubio Isusa, a Isus mu kaže: ‘Judo, prijatelju, zašto ti ovdje? Prijatelju…’ Tom riječju mu je puno rekao. Rekao mu je, između ostaloga: ‘Dragi Judo, ne izbacujem te iz svog srca. Ti si mene davno izbacio iz svoga srca kad ti se novac zalijepio za srce.’

Svima nama novac treba, ali postoji novac koji je od dragog Boga blagoslovljen i onaj koji je od đavla proklet. Juda je krao, novac mu je bio Bog. On Isusa nije upoznao, makar je tri godine bio s njim. Juda je kasnije to shvatio, bacio je novac i otišao se objesiti“, rekao je vlč. Goričanec te se prisjetio osoba koje su završile svoj život kao Juda.

„Jedan bračni par obavljao je vršidbu žita „petkom i svetkom“. Nedjeljom nisu išli na misu samo da bi zgrnuli što više novca. Uspjeli su. Imali su novac, kuću, auto, strojeve… No, jednog dana se žena objesila, a tjedan-dva kasnije i muž. I što im je to trebalo? Kad nekome novac postane Bog, to je strašno“, poručio je.

Kaže kako ljudima koji odlaze izvan Hrvatske poručuje da se raspitaju gdje se ondje nalazi katolička crkva jer im ne treba posao tamo gdje ne mogu na misu, tamo gdje ne mogu živjeti od nebeske hrane.

Vlč. Goričanec osvrnuo se na još jednu stvarnost svakog vjernika.

Zašto nam ljudi idu na živce?

„Mi smo stalno u napasti da nam ljudi idu na živce. Isusu Juda nije išao na živce. Ni tada!

Jednom sam čuo malu curicu kako mami kaže da joj ide na živce. Nije ona to rekla sama od sebe, to je od nekoga čula. Kad se dogodi da nam netko ide na živce, onda se sjetimo kako nemamo dovoljno ljubavi u sebi za tu osobu. Isusu Juda nije išao na živce jer je prema njemu imao neizmjernu ljubav. Ustrajmo za dar ljubavi prema osobama koje me živciraju“, istaknuo je.

„Danima i satima sam razmišljao i meditirao, posebice noću kad je pun mjesec. Tad mi je žao ići spavati jer se sjetim da je bio veliki mjesec kad se Isus krvlju znojio. Znamo da je tad bio prisutan veliki mjesec jer se Uskrs mijenja prema punom mjesecu. Prema tome već sad možemo izračunati kad će biti Uskrs za 13 ili 130 godina.

Dakle, tad se sjetim što je Isus proživljavao. Pitam se: ‘O, Isuse, kakva je to ljubav da si Judi mogao reći prijatelju? Kakva je to ljubav? Zato sam vapio i dalje vapim kad treba: ‘Isuse, daj mi dio svoje božanske ljubavi, ulij u moje siromašno srce da mogu zavoljeti osobu koju po naravi ne mogu.’

Svi imamo osobu koja nam oteža ili zagorča život. Zbog klevete jedne osobe užasno sam trpio. Vapio sam Isusu zbog te situacije. Dobro da sam bio ustrajan u tome. Jednog dana sam bio u Lurdu pred Špiljom ukazanja. Osjetio sam da se nešto novo dogodilo u mom srcu prema tom čovjeku. Za vrijeme euharistijskog klanjanja osjetio sam takvu količinu ljubavi, da bih tog čovjeka zagrlio kao prijatelja da je bio u tom trenutku pored mene. Dan-danas me to drži. Vapimo da nam Isus da dio svoje ljubavi. To će nam biti dovoljno da možemo svakoga voljeti“, svjedoči.

Nakon nagovora uslijedio je križni put koji, kako kaže vlč. Goričanec, nigdje nije zapisan. On je zapisan u mnogim srcima. Mnogi se u njemu pronađu. Svaka postaja je povezana s nekom životnom situacijom koju je on proživio ili je svjedok da je netko drugi proživio. Između ostaloga, iznio je svjedočanstvo osobe koja se bavila prostitucijom i koja se obratila klanjajući se pred Presvetim. Potaknuo je vjernika da ne kleveću ili da ne govore ružno o svećenicima i biskupima nego da za njih mole.

Nadahnjujuća životna svjedočanstva u postajama križnog puta, koji je potrajao sat i pol, dovela su do slavlja mise koju je predvodio vlč. Goričanec u zajedništvo s ludbreškim župnikom vlč. Petrom Mlakarom.

„Kad je Isus umirao na križu mislio je na svakoga od nas. Neki si to ne mogu ni zamisliti jer razmišljaju samo ljudski. Važno je moliti za dar da Isusu uspijemo uzvratiti ljubav, kao što je molio sv. Franjo koji je oslijepio od mnoštva suza. Plakao je jer Ljubav nije ljubljena. Često vapimo: ‘Isuse, pomozi mi da ti uzvratim ljubav’. To možemo posebice činiti u Euharistiji“, potaknuo je u homiliji vlč. Goričanec.

Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje.

Program se odvijao u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Ludbregu, a za čitavo vrijeme programa bila je mogućnost pristupiti sakramentu svete ispovijedi. Misno slavlje animirao je zbor mladih „Trinitas“.

Podsjetimo, Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu organizira redovite mjesečne duhovne obnove svake prve nedjelje u mjesecu.

Četvrta po redu takva duhovna obnova bit će u nedjelju, 7. svibnja, a predvodit će je s. Ivančica Fulir, misionarka u Beninu.

Više informacija može se naći na službenoj župnoj Facebook stranici Svetište Predragocjene Krvi Kristove.

Duhovna obnova u Ludbregu, 2. travnja 2023. / Foto: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije