Damir Šimunović, dugogodišnji voditelj zborova mladih u crkvi Svetog Križa u Sigetu zasigurno je autor s najviše napisanih misa u Hrvatskoj. Prva napisana misa od sredine devedesetih nosi naziv 'Misno slavlje', a bila je toliko uspješna da više od deset godina nije bilo potrebe za pisanjem nove mise. Od 2003. do 2018. skladao je desetak novih misa: 'Misa Gospodine moj!' (2003.), 'Misa za braću i sestre' (2004.), 'Misa 2012.' (2012.), 'Misa 2016.' (2016.), 'Hrvatska misa' (2017.), 'Latinska' (2017.), 'Misa 2017.' (2017.), 'Misa 2018-II' (2018.). Sa skladateljem smo razgovarali o jednom od njegovih djela 'Muci Isusovoj'.
Jako me se dojmila “Muka Isusova” što ste je skladali i izveli sa Zborom na Cvjetnicu, u crkvi Uzvišenja sv. Križa u zagrebačkom Sigetu. Najprije, možemo li čuti nekoliko osobnih crtica o Vama?
Jako mi je drago da Vas se Muka dojmila, želja nam je bila glazbeno je prikazati tako da je svatko doživi emotivno, kao da je neposredno prisutan.
Rođen sam 1958. godine u Vukovaru gdje sam završio osnovnu školu i gimnaziju. Još sam 10 godina privatno učio svirati klavir kod jedne profesorice u Vukovaru. Naravno, ondje sam se na poseban način, specifičan za Vukovar u socijalizmu, upoznao i s našom katoličkom vjerom, a ondje je i započelo moje sudjelovanje u crkvenom glazbenom životu. Sam sam ondje učio svirati orgulje u crkvi Sv. Filipa i Jakova, pjevao ili svirao u župnom zboru te svirao u “VIS-u mladih”, kako se to tada voljelo nazivati. Tadašnja glazba mladih bitno je utjecala na moj daljnji razvoj i način razmišljanja o glazbi u crkvenom okruženju.
Zatim sam došao u Zagreb i završio tadašnji Elektrotehnički fakultet, današnji FER. Na tom sam fakultetu uskoro završio i postdiplomski studij te stekao znanstvenu titulu magistra znanosti.
Kako je nastao ovaj oratorij “Muka Isusova” koji ste izveli na Cvjetnicu s mješovitim “Zborom mladih” u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u Novom Zagrebu?
Nakon završenoga fakulteta zaposlio sam se kao inženjer u tadašnjoj Televiziji Zagreb, a sada na HRT-u, gdje čekam skoru mirovinu. Ondje sam upoznao i svoju suprugu i pojavio se s njom u crkvi Uzvišenja sv. Križa u Sigetu. I tada je presudnu ulogu u odabiru moga puta, koji će dovesti do skladanja Muke koju ste danas imali priliku čuti, odigrao naš dragi, sada pokojni, fra Emanuel Hoško. Pohađajući kod njega studentski vjeronauk formirala se grupa studenata i srednjoškolaca kojoj smo nadjenuli ime “Zbor mladih”, a to ime nismo promijenili do danas iako su se mnoge generacije izmijenile, a danas je prosjek godina bitno drugačiji.
U samom početku pjevali smo onakvu glazbu kakvu je ona naša grupa pjevala u Vukovaru, ali uz dvije bitne iznimke. Jedna je da smo strogo pratili razdoblja Crkvene godine i zbog toga proširivali repertoar na one predivne hrvatske službeno odobrene liturgijske pjesme, ali i klasična djela Bacha, Schuberta, Beethovena, Mozarta i dr. Druga iznimka proizašla je iz činjenice da smo strogo poštivali Red mise i pjevali gotovo sve Mise iz one male zbirke “Hrvatske pučke mise” iz 1976. (Galetića, Glibotića, Klobučara, Lešćana, Perana, Štefančića, Vidakovića).
Skladali ste više Misa i pjesama, možete li izdvojiti neke?
Nakon nekog vremena zaključio sam da takav glazbeni izričaj ne odgovara našem tada mladom sastavu zbora i “Našoj misi” koju smo voljeli nazivati “Misom mladih”. Zbog toga sam se odvažio napisati svoje prvo djelo pod nazivom “Misno slavlje”. Iskreno, ne znam koje je to godine bilo, negdje 1980-tih. Slučajno, danas ste upravo iz te Mise mogli čuti Svet i Jaganjče. Kasnije sam napisao još desetak misa, među njima jednu na latinskom.
Zatim se dogodilo da me jedna časna sestra, koja je tada vodila Dječji zbor, zamolila da napišem pjesmu za “Zlatnu harfu”. U sljedećih 20-tak godina napisao sam više od 20 pjesama za dječji zbor za razne prigode kroz Crkvenu godinu, pa tako i za Korizmeno i Uskrsno vrijeme. Osim toga napisao sam ili obradio desetke drugih pjesama ili antifona za psalme.
Nakon Muke dolazi nam i Uskrs, jeste li nešto i za Uskrs skladali?
Napisao sam tri Muke, različite, ali stilski poput ove izvedene na Cvjetnicu. Prva je nastala “Muka po Marku”, mislim da je to bilo 2006., pa “Muka po Luki”, 2007. i “Muka po Mateju” 2008. Za Uskrs sam napisao nekoliko pjesama: “ Žrtvovan je Krist”, “Čujem što govore”, “Pobjedna smrt” i “Terra tremuit”.
Na koja ste djela najponosniji? Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Naravno, ponosan sam na te Muke i Mise, ali najdraža mi je skladba koja nosi naslov “Mater gratiae-Majka Milosti” napisana za Susret zborova na Trsatu. Zamišljena je upravo za takvu crkvu, za izvedbu s klasičnog kora, i ne može tako zvučati ako se izvodi u drugačijem prostoru ili uz upotrebu razglasa.
Vratit ću se ukratko na sam početak, na Vukovar, na klasičnu glazbu i prvu misu napisanu za naš zbor. Jedan – tada još vrlo mladi – naš pjevač rekao je svojedobno “kad sam čuo taj Jaganjče, zaključio sam da želim to pjevati”. Mislim, a tako misle i moji pjevači, da u crkvenoj glazbi mora biti puno emocija, da moraju biti životne i da nas moraju i razveseliti i ohrabriti i potresti, da moraju stvarati zajedništvo, da svi moraju biti uključeni, bilo da pjevaju ili da slušaju, a mi najviše volimo kada čujemo da cijela Crkva s nama pjeva.
Moram naglasiti da se ništa od toga ne bih usudio da s nama skoro cijelo to vrijeme nije naš orguljaš Berislav Blažević, da mi podršku nije pružala moja supruga Branka i drugi članovi zbora, te da nam podršku nisu pružali župnici i drugi svećenici naše franjevačke župe.
Koji su mi planovi? Rekoh, uskoro se nadam umirovljenju i, ako Bog tako da, nadam se da ću imati puno više vremena i za skladanje i za moje prekrasne pjevače koji jedva čekaju da dobiju neku novu pjesmu.