Kada se konzervativni anglikanci iz cijelog svijeta sljedećega mjeseca okupe u Ruandi, mogli bi početi istraživati novi okvir vodstva kao odgovor na nedavni potez Engleske Crkve da svom svećenstvu dopusti blagoslov istospolnih "brakova".
Odluka oko blagoslova je kompromis donesen na Generalnoj sinodi Engleske Crkve u veljači, ali je i izazvala biskupe koji predstavljaju većinu svjetskih anglikanaca da zaprijete raskidom s matičnom Crkvom svoje zajednice, prenosi Christianity Today.
“Engleska Crkva odstupila je od povijesne vjere koju su prenijeli apostoli i diskvalificirala se od vođenja svjetske anglikanske zajednice kao povijesna Crkva Majka”, navodi se u izjavi koju je podržalo 12 nadbiskupa-članova Svjetskoga Južnog udruženja anglikanskih crkava (GSFA). Biskupi predstavljaju anglikance u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Jedan član skupine, nadbiskup Foley Beach, predstavlja konzervativne anglikance u Sjevernoj Americi koji su raskinuli s tamošnjom liberalnijom Episkopalnom crkvom.
Neprihvatljivost odstupanja od povijesne vjere
“Koliko god službenici GSFA također žele zadržati jedinstvo vidljive Crkve i tkivo anglikanske zajednice, naš poziv da budemo ‘sveti ostatak’ ne dopušta nam da budemo u zajedništvu s provincijama koje su odstupile od povijesne vjere i krenule putem krivog učenja”, navodi GSFA, pozivajući se na, među ostalim, odobravanje istospolnih “brakova”.
Engleska Crkva još uvijek ne blagoslivlja istospolne “brakove” i tvrdi da je brak doživotna zajednica jednog muškarca i jedne žene, ali je sada odlučila svom svećenstvu dopustiti sudjelovanje u molitvama i obredima na civilnim vjenčanjima osoba istoga spola.
Na prošlomjesečnoj sinodi, Engleska Crkva također je rekla da se “kaje zbog svog neuspjeha da poželi dobrodošlicu LGBTQI+ osobama i zbog štete koju su te osobe doživjele – i nastavljaju doživljavati – u crkvama”.
Taj bi potez mogao proširiti ionako značajan raskol u anglikanskoj zajednici koja uključuje oko 85 milijuna sljedbenika u 165 zemalja. GSFA nije bio jedini u osudi akcije Engleske Crkve. Ovom potezu su se usprotivili i anglikanski službenici u Nigeriji i Aziji, zajedno s konzervativcima u Sjevernoj Americi i Engleskoj. Iako se borbe oko teologije i etike u anglikanskoj zajednici protežu sve do 1970-ih, promatrači kažu da bi sadašnja kontroverza mogla predstavljati odlučujući pomak prema svjetskom jugu – na kojem su anglikanci brojniji i konzervativniji.
Promjene u anglikanskoj zajednici su izgledne
Prije stotinu godina više od tri četvrtine svjetskih anglikanaca živjelo je u Britaniji, prema Pew Research Centru, ali danas je većina anglikanaca u Africi. Anglikanska zajednica uključuje više od 40 samoupravnih provincija i crkava diljem svijeta, svaka sa svojim vladajućim biskupom. Biti “u zajedništvu” jedni s drugima uključuje uzajamno slaganje oko ključnih doktrina i dobrodošlicu anglikancima iz drugih crkava i pokrajina da sudjeluju u sakramentima. Nadbiskup Canterburyja, trenutno Justin Welby, smatra se “prvim među jednakima” među anglikanskim biskupima.
GSFA prenosi da bi se to moglo promijeniti. Biskupi spomenutog udruženja “više nisu u stanju priznati Welbyja kao prvog među jednakima”, rekli su, jer je Generalnu sinodu svoje Crkve naveo da donese odluke “suprotne vjeri i poretku pravovjernih provincija, čiji članovi čine većinu u globalnom crkvenom stadu.”
GAFCON, pokret svjetskih konzervativnih anglikanaca, složio se s tim mišljenjem.
“Vrijeme je da primas cijele Engleske odstupi sa svoje uloge ‘prvog među jednakima’ u vođenju anglikanske zajednice”, objavio je GAFCON u izjavi od 9. veljače koju je napisao Beach, predsjedavajući Vijeća primata GAFCON-a. “Sada je vrijeme da primasi anglikanske zajednice izaberu za sebe svoje ‘prve među jednakima’.”