[PRVA KORIZMENA NEDJELJA (A), 2023.]

Isus se u pustinju kušnjama pripremao za svoje poslanje. Njegove su kušnje i naše kušnje. Korizmeno vrijeme nam nudi sredstva koja nam pomažu u suočavanju s kušnjama kako bismo mogli nastaviti Isusovo poslanje u svom vremenu.

Isus nije došao na svijet da utaži svoju fizičku glad. Došao je da utaži duhovnu glad.

Prva Isusova kušnja je kušnja gladi. Korizmeno sredstvo koje pomaže u njezinom nadvladavanju je milostinja. Kušnja gladi je kušnja da svoje sposobnosti iskoristimo samo za sebe. Isus želi slijediti Božju volju i služiti drugima. Zato on ovoj kušnji kaže odlučno ne. To će mu omogućiti pobjedu nad sličnom kušnjom u agoniji Maslinskog vrta. Zahvaljujući ovoj pobjedi nad kušnjom on će i tad pobijediti kušnju i ponovo se odlučiti slijediti Očevu volju u služenju braći i sestrama. Isus zna da fizička glad nije jedina ni najveća čovjekova glad. On zna da postoji i duhovna glad koju ne može nahraniti kruh. Dapače, izobilje kruha za sebe, a bez pogleda na druge i njihovu glad, duhovnu glad dodatno produbljuje. Isus nije došao na svijet da utaži svoju fizičku glad. Došao je da utaži duhovnu glad. To je i naše prvotno poslanje, poslanje nas kršćana i Crkve. Zato se moramo dobro čuvati da nam cilj ne postane ovozemaljski kruh, odnosno bogatstvo. Sredstva su nam potrebna, ali nam nije potrebno bogatstvo koje služi samo sebi. Ono je kušnja kojoj trebamo odoljeti kao i Isus želimo li nastaviti njegovo poslanje u svom vremenu.

Korizmeno vrijeme je vrijeme u kojemu bismo i mi trebali obnoviti i učvrstiti svoje povjerenje u Boga kako bismo mogli biti svjedoci tog povjerenja svojoj braći i sestrama, svima, a osobito onima koji su zbog različitih razloga počeli sumnjati u Boga i njegov plan ljubavi s nama ljudima.

Druga Isusova kušnja je kušnja povjerenja u Boga. Korizmeno sredstvo koje pomaže u suočavanju s tom kušnjom je molitva. Isus je, zbog svoga trpljenja, kušan sumnjama je li on doista Sin Božji ili nije, odnosno je li mu Bog Otac ili nije. Onaj tko u životnim poteškoćama prihvati logiku ove kušnje koja dovodi u pitanje povjerenje u Boga i njegovu ljubav u opasnosti je poremeti ne samo ovaj odnos s Bogom, nego i sve druge odnose koji na njemu počivaju. I na kraju je u opasnosti promašiti svoje poslanje. Svaki čovjek se suočava s ovom kušnjom. I Isus je. Ali on je uspio pobijediti svoju kušnju jer je u molitvi i kroz molitvu dobro upoznao Oca i njegovu ljubav. Znao je da je njegovo poslanje bilo biti i ostati trajni znak te ljubavi za svoju braću i sestre. Ova kušnja je bila priprava kušnje na križu i poziva da s njega siđe ako je Božji Sin. On će i tu kušnju pretvoriti u molitvu: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Isus je i u smrtnoj agoniji nevinog za naše grijehe ostao duboko uvjeren da je ljubljeni Božji Sin. Korizmeno vrijeme je vrijeme u kojemu bismo i mi trebali obnoviti i učvrstiti svoje povjerenje u Boga kako bismo mogli biti svjedoci tog povjerenja svojoj braći i sestrama, svima, a osobito onima koji su zbog različitih razloga počeli sumnjati u Boga i njegov plan ljubavi s nama ljudima. Učinimo to moleći Boga da nam pomogne u svakoj situaciji, bila ona dobra ili loša, prihvaćati njegovu volju i slijediti njegov božanski plan. Samo tako nam kušnja neće biti prilika za grijeh, nego za rast.

Post nam pomaže razumjeti Boga i njegovu logike služenja.

Treća Isusova kušnja je kušnja moći. Korizmeno sredstvo koje pomaže u suočavanju s ovom kušnjom je post. Isus je mogao odoljeti ovoj kušnji jer ga je post učinio nemoćnim i poniznim. Post pročišćava naš pogled, ponajprije na sebe same, a zatim i na Boga i na njegov plan s nama. I način na koji je moguće izvršiti taj plan. Post nam pomaže razumjeti Boga i njegovu logike služenja. Sve se to u postu dogodilo Isusu. Zato on ne želi postati naš gospodar nego želi biti naš brat. I još više, želi biti naš sluga. Želimo li nastaviti njegovo poslanje u vremenu i mi se moramo odreći moći. Osobito to vrijedi za nas klerike. Isus ne želi da u njegovo ime jedni drugima gospodarimo. On želi da jedni drugima služimo u ljubavi. Nečija izdvojenost u zajednici je karizma, milosni dar, koji se nikad na daje pojedincu za pojedinca i njegov privatni interes, nego uvijek za zajednicu i u njezinom interesu. Gdje god jedan ponižava, a drugi biva ponižen, bez obzira o čemu se radi, dogodio se pad u ovoj kušnji. Isus sebi to nije dozvolio. Iako je mogao biti visoko na društvenoj ljestvici, htjeli su ga čak i zakraljiti, on nije želio vladati. Izabrao je put poniznosti i služenja. I taj put je predstavio nama svojim učenicima kao i put kojim i mi trebamo hodati vršeći ono poslanje koje nam je Bog dao. Korizma nam je prilika da se postom učinimo slabi, maleni krhki, da postanemo ponizni. Ona je i prilika i da se ispitamo jesmo li i, ako da, na koji način zloupotrebljavali svoj položaj i umjesto da smo njim služili, njim se koristili da bismo se drugima poslužili. Ona je i prilika da kroz sredstva korizmenog vremena – post, molitvu i milostinju – doživimo pročišćenje. I krenemo naprijed s Isusom i za Isusom putem služenja u ljubavi.