Bijahu kao ovce bez pastira. (Mk 6, 34)

Liturgija dana (4. veljače):

Prvo čitanje:

Heb 13, 15-17.20-21

Braćo!
Po Isusu neprestano prinosimo Bogu
žrtvu hvalbenu, to jest plod usana
što ispovijedaju ime njegovo.
Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte
jer takve su žrtve mile Bogu!
Poslušni budite svojim glavarima i podložni
jer oni bdiju nad vašim dušama
kao oni koji će polagati račun;
neka to čine s radošću,
a ne uzdišući
jer vam to ne bi bilo korisno.
A Bog mira,
koji po krvi vječnoga Saveza
od mrtvih izvede
velikog Pastira ovaca,
Gospodina našega Isusa,
osposobio vas za svako dobro djelo
da vršite volju njegovu,
činio u nama
što je njemu milo,
po Isusu Kristu,
komu slava u vijeke vjekova. Amen.

Psalam:

23, 1-6

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.

Evanđelje:

Mk 6, 30-34

Bijahu kao ovce bez pastira.

U ono vrijeme: Apostoli se skupiše oko Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral