Djevojko! Zapovijedam ti, ustani! (Mk 5, 41)

Liturgija dana (31. siječnja):

Prvo čitanje:

Heb 12, 1-4

Braćo!
Okruženi tolikim oblakom svjedoka,
odložimo svaki teret
i grijeh koji nas sapinje
te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!
Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere,
Isusa,
koji umjesto radosti što je stajala pred njim
podnese križ, prezrevši sramotu,
te sjedi zdesna prijestolja Božjega.
Doista pomno promotrite njega,
koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe,
da — premoreni — ne klonete duhom.
Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.

Psalam:

22, 26b-28.30-32

Hvalit će te, Gospodine, koji te traže.

Pred štovateljima tvojim izvršit ću zavjete,
siromasi će jesti i nasititi se;
hvalit će Gospodina koji ga traže:
nek živi srce vaše dovijeka!

Spomenut će se i Gospodinu vratit
svi krajevi zemlje;
pred njim će niče pasti
sve obitelji pogana.
Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje,
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.

I moja će duša za njega živjeti,
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedati slijedećem koljenu,
o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem:
»Ovo učini Gospodin!«

Evanđelje:

Mk 5, 21-43

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmijehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral