U Kongregaciji za kauze svetih, mons. Veraja je, kako je sam napisao, studirao kauze iz osam zemalja, priredivši osobno Pozicije za Talijana Bartola Longa, Poljaka Vincenta Kadłubeka, Danca Nielsa Stensena (1205 str.), Nijemca Petra Friedhofena. Napisao je Poziciju i bl. Marije Teresie Scherer. Nakon Drugoga vatikanskog sabora, za hrvatsko je iseljeništvo na hrvatskom u Rimu 1966. priredio “Nedjeljni i blagdanski Misal”.

Mons. Fabijan Veraja

Pripremao brojne kauze hrvatskih svetaca

Mons. Fabijan Veraja imao je značajnu ulogu u hrvatskim kauzama: sv. Leopolda Mandića, bl. Alojzija Stepinca, bl. Marije Propetog Petković i časnog sluge Božjega Vendelina Vošnjaka.

Zanimao se za kauze Nikole Tavelića i uredio Zbornik njemu u čast u Rimu 1970. godine te objavio dva priloga u njemu. Napisao je i službenu Poziciju bl. Ivana Merza, kao pionira Katoličke akcije u Hrvatskoj na 1104 stranice te Poziciju bl. Miroslava Bulešića. Osim Pozicije, napisao je i knjigu o njegovom životu i mučeništvu na 335 stranica.

Svijetli lik don Radovana Jerkovića

Napisao je i knjigu “Svećenik i žrtva” o uzornom svećeniku don Radovanu Jerkoviću (1900.-1950.), ubijenom u zatvoru splitske UDBA-e, koju knjigu je Crkva u svijetu objavila 2006. godine. Mons. Veraja u njoj donosi mnoga svjedočanstva o don Radovanu Jerkoviću koja je prikupio s pokojnim splitsko-makarskim nadbiskupom Antom Jurićem (1922.-2012.). Među ostalim, u knjizi piše: “Kao takav, zavrjeđuje da se poradi na njegovoj kauzi kanonizacije. Ova knjiga već sadrži sve što je potrebno za službenu Poziciju o mučeništvu (Positio super martyrio) kojom se na Kongregaciji za kauze svetih dokazuje da je određeni sluga Božji ubijen iz mržnje na vjeru i da je prihvatio mučeništvo kao svjedočanstvo za Krista.”

O don Radovanu Jerkoviću je govorio i na Vatikanskom radiju i pisao u hrvatskome katoličkom kalendaru Danica 1992. Priredio je i knjižicu o uzornom šibenskom svećeniku mons. don Anti Radiću pod nazivom “Svjedok jednog vremena. Iz uspomena don Ante Radića”, koju su objavili Crkva u svijetu i Šibenska biskupija, Split-Šibenik, 2013. Treba spomenuti i knjigu o dr. don Krešimiru Zoriću, koji je s mons. Verajom bio suradnik na Zborniku o sv. Nikoli Taveliću i na uređenju Nedjeljnoga i blagdanskog Misala 1966. godine.

Svjedok vremena

Mons. Veraja napisao je i knjigu “Na tragovima svetosti”, svojevrsnu autobiografiju, koju je Crkva u svijetu izdala 2006. godine. Godine pak 2013. objavio je knjigu “Putovima providnosti” u izdanju Crkve u svijetu i Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, u kojoj je prethodnu knjigu “Na tragovima svetosti” sa stotinjak proširio na oko 330 stranica. U istoj je detaljnije opisao svoj rad u Kongregaciji za kauze svetih, ali se osvrnuo na događanje unutar Crkve u Hrvata pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća. Posebno je kao važan moment istaknuo rad na knjizi “Le cause di canonizzazione dei santi”.

Dvije knjige mons. Fabijana Veraje

U časopisu Crkva u svijetu objavio je više članaka o bl. Ivanu Merzu, Hrvatskome katoličkom pokretu, kauzama svetih itd. Kao posljednje veliko djelo vrijednoga prelata Katoličke Crkve mons. Fabijana Veraje izišla je knjiga “Nikola Moscatello, savjetnik Jugoslavenskog poslanstva pri Svetoj Stolici, ‘Uspomene’ u svjetlu dokumenata. Doprinos povijesti katolicizma u Jugoslaviji (1922.-1946.)”, koju je Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima objavio 2014. godine.

Mons. Veraja pomagao je mnogo preko belgijskog, njemačkog i švicarskog Caritasa svojoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i ostalim primorskim biskupijama preko kumstava sjemeništarcima i na druge načine, osobito nakon 1956., kada je komunistička vlast zatvorila sve vjerske obrazovne ustanove u Splitu.

Pomagao je i sestrama Služavkama Malog Isusa splitske provincije izgraditi kuću i kapelicu u Metkoviću itd. Osobito je ponosan što je uz sve svoje poslove, pa i profesorske (predavao je vjeronauk redovnicama u Rimu) i pastoralne (na župi u talijanskim Alpama), trima osobama pomogao upoznati katoličku vjeru i primiti svete sakramente katekumenata.

Životopis

Fabijan Veraja rođen je 20. siječnja 1923. u Metkoviću od oca Ivana i majke Danice rođ. Šunjić. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, gdje mu je vjeroučitelj bio don Rade Jerković (1900.-1950.), koji mu je pomogao da dođe u sjemenište u Split. Nakon završene klasične gimnazije u splitskom Sjemeništu, za vrijeme Drugoga svjetskog rata i talijanske okupacije Splita, odlazi na studij teologije u Đakovo.

U travnju 1945., prije prodora partizana, s kolegama odlazi u Zagreb te poslije 6. svibnja 1945. prema Sloveniji i Italiji. U Rimu nastavlja studij teologije i biva zaređen za svećenika 19. srpnja 1947. godine u rimskoj bazilici Svetih dvanaest apostola.

Mladu misu proslavio je sljedećega dana u Katakombama sv. Kalista, u blizini groba sv. Fabijana, pape i mučenika, ubijenog 20. siječnja 250. godine. Grob sv. Fabijana je desno od oltara, a kapelica je 12 metara pod zemljom.

Kapelica u kojoj je mons. Veraja 1947. slavio Mladu misu

Angažman u Kongregaciji

Kao pitomac Hrvatskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu postigao je doktorat iz teologije na sveučilištu Gregoriana, a potom i magisterij iz kanonskoga prava na Lateranskom sveučilištu. Njegova doktorska disertacija, objavljena 1960. godine, bila je povodom da je, uz privolu pape Ivana XXIII., primljen u Svetu kongregaciju obreda, i to u Povijesnu sekciju, gdje je više od dvadeset godina radio na pripremanju “povijesnih” Pozicija o životu raznih kandidata za kanonizaciju.

Od prosinca 1981. godine do siječnja 1993. bio je dotajnik Kongregacije za kauze svetih.

I nakon odlaska u mirovinu nastavlja se baviti svojim istraživačkim radom i pisati.

Mons. Fabijan Veraja uz o. Antu Gabrića

Preminuo je u Grottaferrati, Rimu, 28. listopada 2014. Hrvatska rimska zajednica oprostila se od njega na Spomendan svih vjernih mrtvih 2 studenog. Tijelo mu je doneseno u hrvatsku crkvu sv. Jeronima gdje su ga dočekali svećenici i poglavari Zavoda i drugi članovi hrvatske rimske zajednice kako bi se pomolili i iskazali posljednju počast pokojniku. Euharistijsko slavlje u zajedništvu s četrdesetak svećenika predslavio je Neretvanin mons. Martin Vidović, naslovni nadbiskup Nina. Među suslaviteljima bio je i o. Boguslaw Turek C.S.M.A., dotajnik Kongregacije za proglašenje svetih. Homiliju je održao mons. Jure Bogdan, tada rektor Zavoda sv. Jeronima, koji je podsjetio da je pokojni Fabijan Veraja bio jedan od posljednjih istaknutih svećenika hrvatske poslijeratne emigracije.

Pokop u Hrvatskoj

Tijelo pokojnoga mons. Fabijana Veraje, prema njegovoj je želji, preneseno u Hrvatsku. Sv. Misu i sprovodne obrede 8. studenoga 2014. u crkvi sv. Ilije proroka u Metkoviću predslavio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u zajedništvu s biskupom šibenskim Antom Ivasom, biskupom dubrovačkim Matom Uzinićem, naslovnim biskupom Nina mons. Martinom Vidovićem te mnoštvom svećenika, redovnica i vjernika. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Gradskom groblju sv. Ivana Nepomuka u Metkoviću, gdje sa svojima čeka uskrsnuće mrtvih.