O važnosti emocionalne privrženosti u obitelji u emisiji "S druge strane ogledala" u srijedu, 18. siječnja, govorila je dr. sc. Anita Dučkić Sertić, logoterapeut i duhovni terapeut, voditeljica Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba HKS-a. Urednica emisije je Tanja Maleš.
Prema riječima dr. sc. Anite Dučkić Sertić, kada se govori o emocionalnoj privrženosti to podrazumijeva ostvarivanje trajnih emocionalnih i socijalnih veza između pojedinaca i njima bliskih osoba s kojima ostvaruju osjećaj ljubavi, povjerenja i podrške.
“Kad smo u blizini bliskih osoba s kojima se ugodno osjećamo te imamo zdrav odnos radosni smo u prisutnosti takvih osoba, ali osjećamo sigurnost i utjehu kad prolazimo neke teške situacije. Emocionalna privrženost se počinje razvijati od djetinjstva, odnosno neposredno nakon rađanja te traje tijekom djetinjstva i mladenaštva. Posljedice emocionalne privrženost očituju se kasnije u životu pojedinca, a to možemo promatrati unutar sebe: kako gledamo na naše odnose, što se događalo u našem djetinjstvu, kakvi su bili naši odnosi, odnosno je li naša emocionalna privrženost bila ambivalentna ili podržavajuća i zdrava.”
Kako je naglasila logoterapeut i duhovni terapeut Dukčić Sertić, odgoj djeteta počinje u odnosu s roditeljima. Naime, dijete ima veću privrženost prema majci tijekom prvih 6 tjedana života jer je ona i prva figura s kojom se susreće.
“Zanimljiva je činjenica da dijete ne razlikuje odijeljenost sebe od majke prvih 6 tjedana života. Dok majka zadovoljava sve potrebe uključujući i iskazivanje ljubavi i nježnosti, otac je više usmjeren na igre i izazove s djetetom.”
Dr. sc. Anite Dučkić Sertić naglasila je kako postoje četiri stadija emocionalne privrženosti. Prvo razdoblje je neposredno nakon rođenja djeteta pa do 6 tjedana njegovog života. Zatim postoji drugi stadij privrženosti od 6. tjedna života sve do djetetovih 6 ili 8 mjeseci kada dijete nije vezano samo za svoju roditelje već primjerice za skrbnika ili neku treću značajnu figuru s kojom ostvaruje bliski kontakt, a koja zadovoljava njegove potrebe i ljubav. U razdoblju od trećeg mjeseca pa negdje do 24. mjeseca starosti, odnosno 2 godine, u djetetu dolazi do razvoja separacijske anksioznosti. Tada se dijete kreće bojati odvajati od svojih roditelja, tj. od značajnih osoba iz njegova života. Dijete tek od druge, treće godine kognitivno razumije separaciju te razumije kad se o toj separaciji njemu objašnjava od strane roditelja i skrbnika.
“Ovo su sve faze kad je riječ o zdravoj emocionalnoj privrženosti. Drugo je kada je riječ o nekakvim lošijim odnosima i kad dolazi do ambivalentnoj privrženosti. to se događa kad su roditelji distancirani, ne pokazuju ljubav iako zadovoljavaju druge djetetove potrebe. Znači ne postoji ta bliskost na emocionalnoj razini. Onda kod djeteta vidimo da ono samo se emocionalno distancira i nesuradljivo je.”
Prema riječima Dučkić Sertić, kada je zadovoljena emocionalna potreba za ljubavlju osoba može razviti zdravu sliku o sebi.
“Moja zdrava slika o meni pokazuje i moju zdravu sliku o drugoj osobi. Zapravo pokazuje zdrava emocionalna privrženost označuje način na koji ću ja interpretirati životne situacije i moje buduće odnose u životu. I zato je važno da se kroz tu sigurnu privrženost kod djeteta razvija pozitivna slika o njemu samome u svijetu u kojem se nalazi i zapravo kroz to zadovoljavanje potrebe i emocionalne bliskosti, odnose osjeća sigurnom, razvija se zdravo samopouzdanje i stvara se pozitivnu sliku o drugima. To su svi ljudi koji me okružuju, koji me vole, kojima sam bitan, koji mi nešto znače u životu, a gdje se ja osjećam sigurno i utješeno. To mu je zapravo i prilika da stvara sliku o pozitivnom svijetu koji ga okružuje i onda imamo jednu zdravu osobu, jednu zdravu osobnost. Takva osoba će kasnije sama moći uspostaviti zdrave odnose i romantičnu vezu, kasnije brak i obitelj.”
No, s druge strane, kako je istaknula Dukčić Sertić, dijete koje je živjelo u obitelji gdje nisu bili zdravi odnosi, tj. gdje je bilo svađe i deranja, neće izrasti u zdravu osobu koja će dalje razvijati dobre odnose. Nadodala je, između ostalog, kako je adolescencija razdoblje kad se dijete odvaja od roditelja i dobro je da dijete ima svoju autonomiju, ali znak zdrave emocionalne privrženosti je da adolescent zna da se uvijek može obratiti roditeljima za pomoć u nekim problematičnim situacijama.
Emisiju u cijelosti možete pogledati ovdje.