Prenosimo razgovor svećenika Hercegovačke franjevačke provincije fra Marinka Šakote za Glasnik mira objavljen na portalu Radiopostaje Mir Međugorje. Fra Marinko Šakota istaknuo je kako živimo u vremenu paradoksa kada su se vrijednosti izmijenile.

Nedvojbeno je da je čovjek u nekoliko posljednjih stoljeća razvio znanost i tehnologiju dosegnuvši, ljudski govoreći, njihovo savršenstvo, a sve je to ostvario svojim razumom i radom.

No sve glasnije odjekuju pitanja: Kamo vodi taj i takav razvoj? Ostvarenju čovjekova bića? Ili u jednosmjernost (samo u trud za zemaljsko i materijalno)? Možda čak prema nekom ponoru? Je li smisao razvoja bezobzirni nemar prema prirodi koji potkopava temelje života na Zemlji? Ili sve ubojitije oružje koje je neprekidna prijetnja globalnome miru? Treba li čovjeku uopće stalni napredak za tako kratko životno razdoblje na Zemlji? Je li vrijedno takvo življenje u sve užurbanijem ritmu?

Uz ta, odmah se nameće i pitanje o uzrocima takva čovjekova ponašanja: Ne tvrdi li novovjeki čovjek da je sve to postigao jer se oslobodio Boga i postao samostalan, slobodan i sposoban raditi što hoće? No je li doista uspio i vodi li taj „uspjeh“ čovjekovu dobru?

Na to se nadovezuje i ključno pitanje usmjereno na budućnost: Može li čovjek promijeniti tijek razmišljanja i živjeti drukčije no što danas živi?

Teološkim rječnikom: Može li se čovjek obratiti i početi živjeti prema drukčijem naumu? Onomu Božjemu? Što bi takvo obraćenje priskrbilo čovjeku i kakvu bi promjenu izazvalo spram svijeta?

Razmišljamo o drukčijem načinu života. O nečemu što ovom svijetu i društvu nedostaje, a što se uvrštava u čovjekovu bit koju je u velikoj mjeri zaboravio, zanemario ili nedostatno razvio. U čemu je tajna duboke molitve? Što se događa s čovjekom kojemu uspije prodrijeti u dubine molitve? Kako se takav odnosi prema svijetu?

Modernizam

Nismo ni svjesni koliko nas svijet oblikuje! Mentalitet svijeta i ideologiju koja vlada u današnjem društvu Gospa naziva „modernizam“, jasno ukazujući na činjenicu da u pozadini stoji Sotona i njegov plan: „Bog vam je dao milost da živite i štitite sve dobro što je u vama i oko vas, i da potičete druge da budu bolji i svetiji, ali i Sotona ne spava i preko modernizma svrće vas i vodi na svoj put.“ (25. 5. 2010.)

„Vi, dječice, molite i borite se protiv napasti i svih zlih planova koja vam preko modernizma Đavao nudi. Budite jaki u molitvi i s križem u rukama molite da vas zlo ne upotrijebi i ne pobijedi u vama.“ (25. 3. 2015.)

Mobitelom smo sve bliže ljudima i događajima koji se zbivaju negdje u svijetu, a sve smo dalje od sebe i bližnjih oko sebe.

Istina je da je današnji, moderni čovjek u tehnološkom i znanstvenom smislu postigao značajan napredak. Razvio je do savršenstva tehnološka i komunikacijska sredstva, ali je zato potonuo u sve grublje nijekanje i gaženje istinskih vrijednosti kao što su život od začeća do smrti, obitelj i spol. Vrijeme u kojem živimo obilježeno je sve gušćim umrežavanjem komunikacijskim sredstvima (internetom i dr.), ali ujedno i vrijeme nikad dosad viđena udaljavanja čovjeka od čovjeka, dezorijentiranosti i mnogih primamljivo urešenih zamki u koje upadaju toliki ljudi. Mobitelom smo sve bliže ljudima i događajima koji se zbivaju negdje u svijetu, a sve smo dalje od sebe i bližnjih oko sebe.

Posebice, sve smo dalje od Boga, svojega Stvoritelja, i od molitve! Ne bez razloga, Gospa nas upozorava: „Vi, dječice, molite i borite se protiv materijalizma, modernizma i egoizma koje vam svijet nudi.“ (25. 1. 2017.)

Vrijednosti ovise o interesima. Zato ih se može mijenjati i oblikovati onako kako se hoće.

Modernizam je majka relativizma koji pak jako utječe na ljude. Sve je relativno. Nema nepomičnih, vječnih vrijednosti. Vrijednosti ovise o interesima. Zato ih se može mijenjati i oblikovati onako kako se hoće. Takav duh zaklanja pogled od bitnih, vječnih vrjednota i preko medija i odgojnih ustanova oblikuje novi mentalitet – materijalistički, hedonistički i egoistički.

I Gospa govori o tom duhu:  „U ovo vrijeme, kad se zbog potrošačkog duha zaboravlja što znači ljubiti i cijeniti prave vrjednote…“ (25. 3. 1996.)

Nove vrijednosti i stil života

Vrijeme modernizma, u kojem je jako naglašena sloboda, a pritom ušutkani svi oni koji drukčije misle (!), podsjeća na izraelski narod u času nakon što je izišao iz ropstva u slobodu i zatekao se u pustinji. Uskoro je taj izabrani narod zaboravio Boga koji ga je izveo iz ropstva i počeo sebi praviti zlatno tele kojemu će se klanjati.

Zar i mnogi današnji kršćani to isto ne čine? Zar nisu zaboravili svoj izvor u Bogu koji ih je u Isusu svojom ljubavlju i žrtvovanjem vlastita života izveo iz ropstva i tame u slobodu i svjetlo? Zar je današnji čovjek slobodan? Zar umjesto Boga nije sebi isklesao nova božanstva kojima se klanja i kojima služi?

Naše društvo naglašava riječi kao što su imati i posjedovati, što uzrokuje ovisnost o stvarima, stvaranje viška i ostavljanje čovjeka na površini doživljavanja. Gospa nas upozorava: „…vi ste, dječice, još  daleko, navezani na zemlju i na zemaljske stvari.“ (25. 5. 2012.)

Mnogi imaju više no što im je potrebno za život. Takvi su slični ćelavu čovjeku koji se trudi skupljati češljeve. Ne treba mu toliko, ali zbog nutarnje zarobljenosti i praznine traži uvijek sve više.

Svaki trenutak treba iskoristiti za nešto korisno.

Naše društvo naglašava korisnost i iskoristivost stvari. Krilatica glasi: Iskoristi vrijeme. Svaki trenutak treba iskoristiti za nešto korisno. Uz to smo zasuti bezbrojnim ponudama i reklamama za proizvode koji se žele prikazati toliko korisnima i nužnima za život da se bez njih jednostavno ne može dobro živjeti.

U našem svijetu vlada duh uspjeha, učinkovitosti i proizvodnje. Vrijedan si ako si uspješan. Za ljude koji su pod utjecajem toga duha, molitva je gubljenje vremena, jer je nužno biti koristan, poduzetan i radin. Posebice to zaključuju oni koji smatraju da je vrijeme novac. Po njihovu mišljenju, mora se odbacivati sve ono što ne donosi materijalnu korist, a molitva je takva.

U današnjem vremenu jako se naglašavaju individualizam i kakvoća življenja. Moraš biti zdrav i lijepo izgledati. Sve drugo što ne odgovara tom načelu nije vrijedno pozornosti. I takav način razmišljanja ostavlja čovjeka na površini, ne dopuštajući mu uviđanje dublje stvarnosti: važnosti ljudskoga dostojanstva, a ne jedino kakvoće življenja. A to je dostojanstvo nepovredivo od začeća pa do prirodne smrti. Čovjeka krasi dostojanstvo, vrijedan je poštivanja i njegov život ima smisla i onda kada trpi zbog invalidnosti, bolesti, siromaštva ili neuspjeha po ljudskim mjerilima.

Danas je na ljestvici vrjednota na vrlo visoko mjesto postavljeno uživanje kao cilj i smisao života. Krilatica glasi: Uživaj u ovom životu! Traži samo ono što ti je ugodno i što možeš postići bez muke, a izbjegavaj žrtvu i sve ono što ti je neugodno!

Današnje društvo teži prosudbi da stalno nešto mora biti zanimljivo. Ako nije zanimljivo, nije vrijedno pozornosti. Moramo stalno raditi, ispuniti vrijeme zabavom, sportom i ugodnim stvarima.

Brzina i buka

Današnji svijet obilježavaju brzina i buka. Svi smo pod „stresom“, u brzini. Jako smo napredovali u tehnici i znanosti. Izumili smo automobile, zrakoplove, rakete, računala i mobitele koji su sve brži. No, to je samo jedna strana medalje, a drugu dočarava činjenica što smo postali robovi tih izuma i što ostajemo bez daha. Termin za terminom. Stalno negdje žurimo i jurimo. Stječemo dojam da uvijek negdje kasnimo i da ne uspijevamo obaviti sve ono što smo zamislili. Stresan način života onemogućuje nam zaustavljanje i smirivanje, zbog čega se ne možemo sabrati ni susresti sa sobom ni s Bogom.

Stječemo dojam da uvijek negdje kasnimo i da ne uspijevamo obaviti sve ono što smo zamislili.

Reinhold Stecher uočio je: „Svijet smo pretvorili u diskoteku.“ Buka se može opaziti posvuda: od automobila u sve gušćem prometu, motora, sirena, strojeva, zrakoplova, bučne glazbe u diskotekama i svatovima… Neke osobe, doduše, odlaze u prirodu, trče, voze bicikl ili hodaju, ali stavljaju slušalice u uši kako bi se zaglušili glazbom, ili stalno gledaju u mobitel. Priviknuli su se na buku, pa se u njima javlja otpor prema tišini, razmišljanju i molitvi. Čak se može govoriti o bijegu u buku.