„Molitva za jedinstvo kršćana ima svoj temelj u Isusovoj molitvi koju je on izrekao na Posljednjoj večeri. Gospodin Isus je zasigurno već u tom trenutku imao pred sobom sve probleme Crkve, a kao posebnu poteškoću vidio je razjedinjenost onih koji vjeruju u evanđeoske navještaje“, ističe vlč. Kolar.

Molitva i svako nastojanje oko jedinstva kršćana „svojevrsni je imperativ za sve kršćane, jer je to jedinstvo put prihvaćanja Isusa Krista i njegove Radosne vijesti u svijetu“.

Molitva i svako nastojanje oko jedinstva kršćana svojevrsni je imperativ za sve kršćane…

Svako nastojanje oko pomirenja i jedinstva može se svrstati pod isti nazivnik, a to je ekumenizam.

U nastavku vlč. Kolar tumači: „Pokret je to koji je iznjedrio Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana koja se održava svake godine od 18. do 25. siječnja. Time je barem djelomično prevladan svojevrsni  jaz koji postoji među kršćanima, a to je potaknulo kršćane da zajedno mole te da se međusobno bolje upoznaju i nastoje oko međusobnog približavanja. Unatoč novijem datumu ekumenskog djelovanja među kršćanima, povijest Crkve bilježi mnoge pokušaje da se razdijeljeni kršćani ponovno saberu u jedno. No do značajnijeg i željenog jedinstva nije došlo.“

Postavlja se pitanje je li ekumenizam, koji je proizašao iz narušenog jedinstva kršćana, uopće moguć s obzirom na brojnost i različitost kršćanskih Crkava, crkvenih zajednica i sljedbi.

Postavlja se pitanje, je li ekumenizam uopće moguć?

Odgovara vlč. Kolar: „Vjerovati da će do potpunog jedinstva između svih podijeljenih kršćana doći u ovozemaljskoj stvarnosti je utopija, jer će ljudski faktor uvijek biti prisutan. Dakako da Bog svojim Svetim Duhom može dovesti do jedinstva, ali on ne zaobilazi ljudsku slobodu koja je do raskola i dovela. Činjenica je da mi nismo odgovorni za raskole koji su se dogodili u prošlosti, ali ne može se isključiti naša djelomična odgovornost što raskoli još uvijek postoje.“

Važno je da „svi mi koji u Krista vjerujemo postanemo ljudi ekumenizma, jer odbijati ekumenizam znači odbijati Krista. Zapravo bi, prema papi Ivanu Pavlu II., ekumenizam bio izričaj pravovjerja. Ekumenizam nije stvar vlastitog izbora već je on bitna oznaka crkvenosti i pripadnosti Kristu.“ Ističe vlč. Kolar.

Važno je da svi mi koji u Krista vjerujemo postanemo ljudi ekumenizma, jer odbijati ekumenizam znači odbijati Krista.

Antiekumensko ozračje kršćanske današnjice odražava se u dobro poznatoj dilemi „kada raskititi bor“?

„Većina ne traži odgovor jer već na svetkovinu Bogojavljenja isti raskićuje kako se ne bi dočekao pravoslavni Božić. Ne postoji pravoslavni niti katolički Božić već kršćani različitih denominacija otajstva spasenja slave prema julijanskom ili gregorijanskom kalendaru.“, ističe vlč. Krunoslav te završno poručuje: „ Informacije koje su danas lako dostupne mogu nam pomoći oko toga da promijenimo mišljenje i stavove koji su ponekad kruti i neevanđeoski. Već i to da se bor drži duže u kući može biti jedna mala ekumenska gesta. Pristup kršćanima drugih denominacija kao braći i sestrama u Kristu najbolje su ekumensko djelovanje koje nam valja živjeti. Ako smo vjernici, onda nam u međusobnim odnosima ne bi trebala nit vodilja biti negativna prošlost već Radosna vijest Isusa Krista.“

Pristup kršćanima drugih denominacija kao braći i sestrama u Kristu najbolje su ekumensko djelovanje koje nam valja živjeti.

Cijelu emisiju “Pod križem” pogledajte na službenoj Facebook stranici Hrvatskog katoličkog radija.