Moramo biti dobri roditelji, što znači proaktivni roditelji, i čuvati svoje obitelji i kulturu od nepoštivanja i zanemarivanja koje iskorištava radi užitka, a pritom uništava živote. Samo će stvarna povezanost razbiti čaroliju virtualne odvojenosti. U međuvremenu, znate li što vaša djeca gledaju?
S porastom konzumacije internetske pornografije tijekom dana izolacije u vremenu krize koronavirusa, Novi Zeland je pokrenuo vladinu sigurnosnu kampanju “Keep It Real Online” (Očuvajmo stvarnost na internetu) koja roditeljima pruža sadržaj koji im pomaže ne samo zaštititi djecu od prijetnji koje vrebaju na internetu, već se i suočiti s tim prijetnjama. Kampanja je dobila pozitivnu pozornost putem reklame o internetskoj pornografiji koja upotrebljava motiv najgore internetske noćne more svakog roditelja, koja kuca na vrata njihova doma, piše Sean Fitzpatrick s portala Catholic Exchange.
Pornografija je laž, koja leži u središtu pornografskog iskustva- odbijanje upuštanja u stvarnost i uživanje u nestvarnom.
Reklama prikazuje damu u kućnom ogrtaču sa šalicom kave kako otvara vrata. Na svoje iznenađenje na trijemu pronalazi veseli goli par koji govori majci da su ovdje jer ih je njezin sin “pozvao”. Dalje govore da ih njezin sin često gleda na internetu i to preko svojeg pametnog telefona, TV-a, igraće konzole, laptopu i slično.
Osim što je neobična, ova reklama nježno pokušava natjerati roditelje da se probude i uvide istinu: djeca “uče” o seksu putem internetske pornografije. To je problem jer je pornografija laž, koja leži u središtu pornografskog iskustva: odbijanje upuštanja u stvarnost i uživanje u nestvarnom. Nekonvencionalan i šaljiv stav novozelandske reklame čini problem pornografije pristupačnim i manje uznemirujućim. Ne umanjuje ozbiljnost problema, a u isto vrijeme izbjegava osudu osobe. To je prava satira koja prikazuje problem pornografije na šaljiv, a samim time i prihvatljiv način, dok roditeljima predstavlja praktičan i uvjerljiv izazov.
Nažalost, slanje ovakvih poruka rijetko je u našem dobu zasićenom pornografijom, što je pomalo iznenađujuće budući da negativne učinke pornografije sve više prepoznaju čak i vlade i znanstvena istraživanja. I dalje je tu, naravno, prisutan stav “bez osude”. Iako ova reklama ubacuje rečenicu “bez osude”, ipak bez dlake na jeziku govori o opasnosti i zabludi pornografije te potiče roditeljsku svijest s iskrenošću koju je teško čuti čak i s propovjedaonice. Smrtonosni učinci pornografije mogu trajati cijeli život. Premda je blistava priroda reklame u skladu s prešutnim odobravanjem koje u našoj kulturi postoji prema ovoj vrsti “zabave za odrasle”, ona jednako tako može biti reklama koji usputno potiče roditelje da ne dopuste svojem djetetu igranje ruskog ruleta. I jedno i drugo pitanje je života i smrti.
Barem što se djece tiče, internet treba upotrebljavati kao alat, a ne kao igračku.
Kampanja “Keep It Real Online” (Očuvajmo stvarnost na internetu) ima niz ovakvih reklama o internetskom maltretiranju, uhođenju i neprimjerenom sadržaju. Iako tvrde, i to s pravom, da bi roditelji trebali razgovarati sa svojom djecom o njihovim aktivnostima na internetu, oni zapravo predstavljaju argument za udaljavanje djece od interneta. Zašto se igrati u minskom polju? Zadržavanje stvarnosti na internetu vjerojatno zahtijeva udaljavanje djece od interneta. Internet se tako često upotrebljava da zarobi ljude, i mlade i stare, kroz fantaziju, virtualno i nestvarno. Barem što se djece tiče, internet treba upotrebljavati kao alat, a ne kao igračku.
Pornografija je iznimno dostupna, ali to ne znači da je neizbježna. Stvarnost je to s kojom se moramo suočiti bez panike.
Kao što novozelandska kampanja kaže, radi se o očuvanju stvarnosti stvarnim preventivnim mjerama i stvarnom komunikacijom. Takve mjere može biti teško provesti, ali se dugoročno isplate. U internatu u kojem radim, na primjer, dječaci ne smiju imati mobitele i prijenosna računala. Ako se otkrije da učenik posjeduje takav uređaj, biva izbačen. Razlog je za ovo strogo pravilo, koliko god drakonski zvučalo, to što smo toliko nepokolebljivi u tome da pornografiju držimo podalje od naše zajednice. A kada je riječ o tinejdžerima, mobitel i prijenosno računalo definiramo kao dobavljače pornografije, i upravo to im govorimo, pažljivo i nedvojbeno. Ponovo, zašto riskirati?
Stvarnost je takva da je pornografija široko rasprostranjena, strateški i podmuklo, i s njom se mora suočiti s jednakom količinom inteligencije i odlučnosti. Pornografija je iznimno dostupna, ali to ne znači da je neizbježna. Stvarnost je to s kojom se moramo suočiti bez panike. Razboritost zahtijeva da roditelji pretpostave da će se pornografija pojaviti ili da se već pojavila i da postupaju sukladno tome. Bez obzira na to traže li djeca pornografiju ili ne, danas je nezamislivo da većina djeca, ako ne i sva, nisu napadnuta pornografskim lažima na ovaj ili onaj način. Pitanje je stupnja, ali stupnjevi su važni, kao i mjere koje poduzimamo da ih ublažimo.
Stvarnost se ne može učitati na internet ili preuzeti s interneta. Niti joj se nužno može lako pristupiti. Ali ona mora ostati cilj.
Kao što reklama na Novom Zelandu otvoreno (i bezbrižno) navodi, pornografija stvara lažna očekivanja. Muškarci, na primjer, imaju predispoziciju štititi žene. Ali pornografija prikazuje zlostavljanje žena, što razbija dječački osjećaj o bitnoj karakteristici muškosti. Ove perverzije samospoznaje u velikoj mjeri guše spoznaju o vanjskim stvarima, o istini, o stvarnosti. Štoviše, neproporcionalan koncept ovladavanja i manipulacije koji pornografija stvara može uzrokovati da dječaci instinktivno odbacuju čvrste i vrhovne istine. Stvarnost nije nešto čime se može ovladati, poput fantazije, pa se stvarnost često odbacuje kad se razvije ukus za pornografsku iluziju. Drugim riječima, stvarnost je nespojiva s pornografijom, tako da roditelji moraju biti uronjeni u stvarnost kada je u pitanju pornografija.
Stvarnost se ne može učitati na internet ili preuzeti s interneta. Niti joj se nužno može lako pristupiti. Ali ona mora ostati cilj. Povezani sa stvarnošću, nevinost i čudo mogu se zaštititi ili čak ponovo rasplamsati. Pornografija je oko nas i ne bismo trebali čekati da nam pokuca na vrata kako bi nas, poput susjeda, podsjetila da trebamo nešto poduzeti po tom pitanju. Moramo biti dobri roditelji, što znači proaktivni roditelji, i čuvati svoje obitelji i kulturu od nepoštivanja i zanemarivanja koje iskorištava radi užitka, a pritom uništava živote. Samo će stvarna povezanost razbiti čaroliju virtualne odvojenosti. U međuvremenu, znate li što vaša djeca gledaju?