"Danas si postavi pitanje gdje si prijatelj sa zmijom, odnosno, s đavlom? I netko će reći: „Ali ja nisam, mrzim ga i ne želim grijeh!“ To je sigurno istina, ali često ostavljamo si mogućnosti i relacije sa zlim zbog naših grijeha i upravo to je prijateljevanje s đavlom", poručuje p. Arek Krasicki.
O prijateljstvu s đavlom na temelju Postanka promišlja doc. dr. sc. p. Arkadiusz Krasicki, CSSp, profesor na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.
Jesi li prijatelj đavla? Ovo je jedno od najjačih pitanja koje si moraš postaviti u životu. Odgovor pokazuje tko si. Možda će netko pozitivno odgovoriti. Ne boj se jer upravo sada kada si shvatio bit, možeš se riješiti svoga grijeha. Tu gdje si bio ponižavan, ismijan, izrugan, tu ćeš biti uzdignut. Ovo je dan kada moraš shvatiti da više nisi prijatelj đavla. No, potrebni su konkretni koraci. Determinacija. Uništenje svoga egoizma. Želja za istinom o sebi. Kroz laž đavao te želi prevariti. Othrvaj mu se. Dosta laži. U tome je također velika uloga Marije. Ona si nikada nije dozvolila laž. Bila je ispunjena potpuno milošću. Upravo takvu Ženu je htio Bog za majku svojega Sina. Sve to zbog razotkrivanja grijeha i Sotone.
Tu gdje si bio ponižavan, ismijan, izrugan, tu ćeš biti uzdignut.
Čitanjem iz Knjige Postanka predstavljan je prvi čovjekov grijeh, ali nam, također, otkriva tri područja na koja trebamo posebno pogledati kako bismo koristili plod Marijine utrobe. To jest Isusovu spasenjsku smrt i uskrsnuće. Knjiga Postanka opisuje kako je Adam vrlo kratko nakon grijeha, zbog stida i velike sramote pred Bogom, skočio u grmlje. Sakrio se. Bojao se Boga. Učinio je tako da ga je Bog morao tražiti. To je vrlo duboka slika. S jedne strane je fascinantna, ali s druge strane je vrlo jadna jer ukazuje ljudsku glupost. Adam koji je poslušao đavla, postao je njegov prijatelj i zato je morao pobjeći u grm.
Đavao je prevario prvog čovjeka. Prvo mu je svašta obećao i predstavio da će sve biti izvanredno i slatko, ali na kraju se pokazalo kako je to sve što je đavo ponudio velika prijevara. Đavao je uspio prevariti Adam čak i u tome da Bog sakriva stvari pred čovjekom. Njegov neposluh postat će svojevrsnom revolucijom protiv Boga i zato se Adam odlučuje poslušati Sotonu. Tada su mu se otvorile oči i spoznao je da je gol. Od tog trenutka golotinja u biblijskom jeziku simbolizira grijeh. Ovaj put pobijedio je đavao, ponizio je čovjeka. Ostavio ga je u stanju jada i samoraspada. Ali Bog je pronašao čovjeka i iznova ušao s njim u dijalog.
Prvo područje koje moramo prosvijetliti Božjom milosti jest naša želja za skrivanjem naših grijeha i naših slabosti pred Bogom, ali i pred drugima.
Ovo je priča o nama jer smo svi u Adamu sagriješili. Prvo područje koje moramo prosvijetliti Božjom milosti jest naša želja za skrivanjem naših grijeha i naših slabosti pred Bogom, ali i pred drugima. Ponekad smo toliko postiđeni i posramljeni da glumimo sasvim druge osobe. Sakrivamo se u grm. Radi se o tome da priznamo naše slabosti, naše grijehe. Ne radi se o egzibiciji, nego trebamo stati pred Boga s našim slabostima i s našim grijesima. Ne smijemo glumiti drugoga jer Bog želi oprostiti tebi, a nekome izmišljenom. On traži tebe u grmovima. Koliko god ćeš se sakrivati, on te neće prestati tražiti. Trebamo se prestati bojati Boga koji je naš otac. Pred njim se ne trebamo ustručavati govoriti o svojim slabostima i grijesima. Odgovor na starozavjetnu Adamovu golotinju nakon grijeha, koji se sakriva u grmlje, je Isusovo razapeće. Isus na križu umire gol. Mi ga pokušavamo zaštiti s komadom materijala jer nije dostojno drugačije ni zamisliti, ali Isus Adamovu golotinju pobjeđuje svojom smrću na križu i svojom obnaženošću pred cijelim svijetom. Svi koji su vidjeli Isusa rugali su mu se, ismijavali ga. Upravo tako je želio đavao kada je zaveo Adama. Ali sada đavao je raskrinkan. Crkveni oci govore da je Isus novi Adam koji staje pred oca i govori: „Oče, više ne trebam se sakrivati, stajem pred tebe u cijeloj istini!“
Ljubav druge osobe prekoračuje tvoje slabosti.
Zašto je toliko važna cijela i gola istina? Ako nas Bog ima ljubiti, mora nas ljubiti onakvima kakvi jesmo. Ne može ljubiti nekog drugog, izmišljenog ili prekrivenog, neistinitog. Iako Bog zna sve o nama, mi zbog naših sramotnih tajni kao da sprječavamo Bogu pristup nama. Postoji još jedan razlog zašto trebamo priznati naše slabosti i grijehe. Možda nekome će se to učiniti nevjerojatnim, ali to je istina i činjenica, osobito kada želite izgraditi pravu zajednicu. Bez obzira na to je li to je brak ili neka druga duhovna grupa koja mora biti sazdana na istinitim relacijama. Druga osoba mora sve znati o tebi kako bi te istinito voljela. Ljubav druge osobe prekoračuje tvoje slabosti. Nije dobro kada se netko sakriva. Tada ne može se dogoditi potpuna ljubav. Netko će zavoljeti istinu o tebi makar je izgovaraš sa strahom. No istinita ljubav je tada kada se potpuno voli čovjeka. Zato postavite si pitanje, gdje ste se sakrili? Naši problemi događaju se upravo zbog toga što se ne želimo otkriti pred drugima. Bojimo se našeg beznađa i slabosti misleći kako nas neko drugi neće voljeti vidi li da smo slabi i nemoćni. Stani pred Boga otvorena srca. U svojoj blizini imaš i ljude koji te žele voljeti, dozvoli im to. Postani nemoćan. Razgoliti se kao što se Bog razgolitio. Zatvaranje nikud ne vodi. Ne uspijevamo u relacijama s Bogom i drugima jer se stidimo. Prestani se stidjeti! U svojoj blizini imaš i ljude koji te žele voljeti, dozvoli im to.
Dozvoli da te drugi zavole. Bit će riskantno, ali će se isplatiti.
Drugo područje koja isplivava iz ovog teksta je vrtlog prebacivanja krivice. Adam prebacuje odgovornost na Evu, govoreći: „Ovo nisam ja učinio! Nisam kriv! Eva me je nagovorila.“ Eva sve prebacuje na zmiju: „Nisam ja, to je zmija učinila“. Dosta, tome treba staviti na kraj. Mi moramo postati odgovorni za to što radimo. Ne smijemo prebacivati okolnosti na druge ljude za ono što smo mi učinili. Ne smijemo ljude s kojima boravimo opterećivati našim okolnostima, iako to možda je istina. To ne pokazuje našu zrelost jer uvijek tražimo da je netko drugi kriv za sve samo ne ja. Mi smo odgovorni za ono što jesmo. Odgovorni smo za naše emocije i zato što radimo. Odgovorni smo za naša djela i ako bi nas netko provocirao ili prisiljavao da nešto vrlo loše uradimo, ipak na kraju mi smo odgovorni.
Prva stvar koja nam dozvoljava primiti spasenje jest preuzeti odgovornost za sebe i za svoja djela. To znači prihvatiti da nestane stid. Prestani glumiti onoga koji nisi. To je uvjet da Bog može doći k tebi. Druga stvar su naša stalna opravdanja. Dobro pogledaj zbog čega se stalno opravdavaš. Svi su ti krivi. Okrivljuješ Boga, Sotonu, druge ljude, ali nikad ne uzimaš odgovornost za svoj život. Kako ti može Bog pomoći? On želi doći k tebi, ali tebe tu nema.
Dobro pogledaj zbog čega se stalno opravdavaš.
Treće područje koje mora bit prosvijetljeno Božjom milošću jest tvoje (ne)prijateljstvo sa zmijom, odnosno, sa Sotonom. Knjiga Postanka govori da to neprijateljstvo će trajati. Ali pažnja! Danas si postavi pitanje gdje si prijatelj sa zmijom, odnosno, s đavlom? I netko će reći: „Ali ja nisam, mrzim ga i ne želim grijeh!“ To je sigurno istina, ali često ostavljamo si mogućnosti i relacije sa zlim zbog naših grijeha i upravo to je prijateljevanje s đavlom. S jedne strane govorimo da ne želimo grijeh, ali s druge strane ne preuzimamo odgovornost za svoja djela, izgovaramo se da su svi drugi krivi samo ne mi i tako ulazimo u relaciju s đavolom. Svjesno pristajemo na zlo. Možda to nije direktno prijateljevanje sa Sotonom, ali tako izgleda. Često dajemo privolu kada govorimo: „A slab sam, neka tako ostane!“ To je upravo prijateljevanje s đavlom jer ne želimo izbaciti zlo van. Mjesto zlu i grijehu je izvan nas, a ne u nama. Zlo se izbacuje iz vlastitog srca, a ne iz srca drugih ljudi. Ako si dozvolio đavlu da živi u tebi zbog prebacivanja krivice na druge ljude ili okolnosti, nije čudo da stalno padaš u grijehe.