Bog neće da propadnu maleni. (Mt 18, 14)

Liturgija dana (6. prosinca):

Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.

Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji poravnite u stepi stazu Bogu našemu! Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo neka se izravna, što je hrapavo neka se izgladi! Objavit će se tada Slava Gospodnja, i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.«

Glas govori: »Viči!« Odgovorih: »Što ću vikati?« — »Svako je tijelo trava, ko cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet,kad dah Gospodnji preko njih prođe. Doista, narod je trava! Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našega ostaje dovijeka!« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!«

Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njime, i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.