Život Teresite Castillo, 10-godišnje djevojčice misionarke koja je umrla u Španjolskoj 7. ožujka 2021. od tumora na mozgu, priča je koju vrijedi ispričati našoj djeci jer može dirnuti njihova srca.

Kako ostati sretan čak i kad si bolestan

Dobro je učiti djecu da se suoče sa životnim poteškoćama – od nazadovanja koje ih rastužuje do bolesti u obitelji, čak i vlastitoj. Pogled na život ove uzorne djevojke može nam pomoći da razgovaramo sa svojom djecom o tome kako se poteškoće mogu prikazati Gospodinu.

Njezina je majka objasnila da je djevojčica osjećala da Isus koristi njezine patnje kako bi spasio više duša.

Teresi je 2015. godine dijagnosticiran tumor na mozgu. Imala je 5 godina. Posljedična operacija i kemoterapija isprva su bile uspješne, no 2018. godine tumor je ponovno pokazao svoje lice. Opet ga je bilo potrebno operirati. 2020. godine udarac u glavu tijekom igre vratio ju je u bolnicu, a u siječnju 2021. godine hospitalizirana je s jakim bolovima. Ostala je u bolnici do svoje smrti u ožujku te godine.

Desetogodišnja djevojčica iz Španjolske ispunila je svoj dječji san i postala katolička misionarka iz svog bolničkog kreveta malo prije nego što je preminula od tumora na mozgu.

Unatoč poteškoćama, Teresa Castillo nikada nije izgubila osmijeh, brigu za druge ili vjeru. Ona je u patnji našla način da se približi Bogu. Teresita je rekla: “Nudim to za ljude; na primjer, za nekoga tko je bolestan i za svećenike.” Njezina je majka objasnila da je djevojčica osjećala da Isus koristi njezine patnje kako bi spasio više duša.

Važnost misionara

Nije uobičajeno da mala djeca zastanu i razmišljaju o misionarima. No možemo s njima razgovarati o misionarskom pozivu, a prije svega o njegovu značenju: obznaniti Isusa na svim stranama svijeta. Ljudi mogu biti misionari na najudaljenijim mjestima na planeti ili u učionici u kojoj idu u školu. Opet, Teresita nam može dati primjer za rješavanje ovog problema s djecom.

Sve je iznenadilo da je Teresita, unatoč svojoj mladosti, imala vrlo jasnu predodžbu o svom pozivu. Željela je biti misionarka. Željela je odvesti Isusa u svaki kutak svijeta. Njezina je odluka bila čvrsta, čak i u najtežim trenucima bolesti.

Biskupski vikar te regije Madrida otišao je u bolnicu gdje se Teresita liječila. Našao ju je u krevetu, slabu, s zavojem na glavi. Unatoč tome, djevojka mu je rekla ono što je njezina obitelj već znala: “Želim biti misionarka. Želim živjeti za Isusa.”

Vikar je bio vrlo impresioniran i duboko dirnut, odgovorio joj je: “Teresita, ovog trenutka te imenujem za misionara Crkve i vratit ću se danas poslijepodne da ti donesem tvoj službeni dokument i misijski križ.” Tako se i dogodilo. Zamolila je majku: “Stavi križ na prečku bolničkog kreveta da ga mogu dobro vidjeti. Sutra ga nosim u operacijsku salu. Ja sam već misionarka!”

Osjetljivost na tuđu patnju

Teresita Castillo bila je jedinica, rođena od ruskih roditelja u Sibiru. Usvojio ju je španjolski par kad je imala 3 godine. Nakon što su završili papirologiju, Teresa i Eduardo, njezini novi roditelji, otišli su po nju i vratili je u Španjolsku da započne novi život.

Gdje god je vidjela tugu, donosila joj je radost.

Na putu, tijekom zaustavljanja u Moskvi, 3-godišnja djevojčica je vidjela ženu kako prosi i počela je razgovarati s njom. Njezini roditelji ne znaju što su rekli jedno drugome, ali žena je djevojčici kupila čokoladno uskršnje jaje s nekoliko novčića koje je dobila. Roditelji nisu razumjeli ništa što su rekli jer su pričali na ruskom, ali su bili iznenađeni.

Jednom u Španjolskoj shvatili su da Teresita ima posebnu osjetljivost na ljudsku patnju i usamljenost. Samo nekoliko mjeseci kasnije, u Madridu je ugledala prosjaka bez nogu. Bez riječi je prišla njemu i zagrlila ga i poljubila. Ovakve scene često su se ponavljale.

Gdje god je vidjela tugu, donosila joj je radost. Možda možemo pitati našu djecu kako reagiraju kad vide te ljude, mogu li dati milostinju ili izmoliti molitvu za njih.

Moliti s radošću

Teresita je molila svaki dan. Kad je zbog bolesti bila kod kuće s majkom, svaki je dan išla s njom na misu. Pokušala je učiniti isto u svojoj školi.

Kod kuće ju je majka pozvala da s njom izmoli deseticu krunice, no djevojčici se to nije činilo dovoljnim pa su zajedno izmolile cijelu krunicu. I molili su je svaku večer. Također bismo trebali moliti sa svojom djecom i poticati ih da mole s radošću, a ne kao puko ponavljanje napamet; trebali bismo ih naučiti da u to ulože svoje srce, ljubav i entuzijazam.

Ljubiti Euharistiju

Teresita Castillo odlazila je na misu kad god je mogla. Tamo je susrela Gospodina pod vidom kruha i vina. Njezina prva pričest bila je nevjerojatno poseban dan za nju: “Osjećala sam da me Bog gleda i da me voli, i da me poziva u Nebo”, odgovorila bi na pitanje o tom danu.

“Ne, tata, ja idem u raj. Vidjela sam Carla Acutisa u snu i idem u raj.”

Za vrijeme bolesti, kad je bila prikovana za krevet s jedva imalo snage, pričest su joj donosili u njezinu sobu ili na intenzivnu njegu. Vikar koji ju je učinio misionarkom kaže nam da kada ju je otišao posjetiti u bolnicu, prvo što mu je rekla bilo je pitanje: „Donosiš mi Isusa, zar ne? … Znaš li što? Jako volim Isusa.”

Holywin Zagreb/ Foto: Dario Zürchauer

To može biti dobra vježba za podsjećanje naše djece na njihovu Prvu pričest ili korištenje primjera Teresite za pripremu onih koji je još nisu primili. U oba slučaja možemo im pomoći da bolje pripreme svoje srce za Euharistiju.

Ugledavši svećenika rekla je:„Donosiš mi Isusa, zar ne? … Znaš li što? Jako volim Isusa.”

Upoznavanje svetaca

Njezina je priča svjedočanstvo koje vrijedi ispričati jer ima obilježja svetosti. I sama je bila upoznata s djecom svecima. Na sprovodu nakon Teresitine smrti, otac je ispričao događaj neposredno prije posljednje operacije, kada je htio ohrabriti svoju kćer, rekavši joj da će živjeti. Teresita je odgovorila: “Ne, tata, ja idem u raj. Vidjela sam Carla Acutisa u snu i idem u raj.” Karlo je nedavno proglašen blaženim u Asizu. On je suvremeni svetac koji može nadahnuti djecu našeg vremena.

Kolaž svetaca / Facebook

Roditelji Teresite Castillo poučavali su je životima svetaca. Naime, njezin misionarski poziv probudio se nakon gledanja crtanog filma o Tereziji iz Kalkute. Poznavanje svetaca prvi je korak u odnosu s njima, u traženju njihova zagovora i učenju njihovo primjera.