U nedjelju 13. studenoga proslavljena je 75. obljetnica djelovanja sestara dominikanki u Subotici svečanim Euharistijskim slavljem u 10.30 sati, koje je predvodio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup Đakovačko-osječke nadbiskupije.
U zajedništvu sa biskupom mons. Ćurićom, bio je dijacezanski upravitelj Subotičke biskupije i župnik župe sveti Juraj mons. Ferenc Fazekaš, fr. Domagoj Augustin Polanščak, zamjenik Provincijala hrvatske dominikanske zajednice, svećenici Subotičke biskupije i braća redovnici.
U svojoj propovijedi biskup Ćurić istaknuo je: “Isus je primijetio kako se čovjek lako zaustavi na izvanjskome te zaboravi da se Bog želi nastaniti ponajprije u samom čovjeku, u njegovu životu i srcu, i da je od svega najpotrebnije sav svoj život osloniti na zajedništvo s Bogom. Zato se kršćanin ne boji budućih vremena. Ne računa s nekim tajnim apokaliptičnim brojevima godina. Štogod nadošlo, krijepi ga oslonjenost na Krista. Život mu je ucijepljen u Kristov život. To je izvor i sigurnost, to je neugasiva radost spasenja koju trajno, s nadom i pouzdanjem, doživljavaju Kristovi vjernici. U tom svjetlu, drage sestre, i danas doživljavamo vaš život i redovničko posvećenje u krilu velike obitelji sv. Dominika, ugrađene u više od 800 godina povijesti i djelovanja dominikanskoga reda”.
Pri tome je naglasio: “Snaga redovničkog života i danas, ljudima našeg vremena svjedoči beskrajnu Božju ljubav prema čovječanstvu i njegovu želju da sve privuče k sebi, da sve privede k „novosti života“ koja nam je darovana u Kristu i njegovu uskrsnuću. Taj je put, gledajući sv. Dominka, u konkretnim prilikama i potrebama vremena u kojem je živio slijedio i vaš utemeljitelj, fr. Anđeo Marija Miškov kad je na Korčuli početkom 20. stoljeća oblikovao novi, hrvatski ogranak sestara dominikanki, utemeljivši 1905. novu Kongregaciju sv. Anđela Čuvara. Ta će zajednica, i u svojim početcima i kasnije, posebno osjetiti duhovne plodove djelovanja dominikanaca krajem 19. stoljeća u Slavoniji, Srijemu i Bačkoj”.
“Dolazak i djelovanje sestara dominikanki u Subotici uključio je nova gorljiva srca – brojnih svećenika, redovnica i vjernika laika. Nezaobilazan je biskup Lajčo Budanović, njegovo iskustvo s dominikancima u vremenu 2. svjetskoga rata, nakon srednjovjekovnih dominikanskih samostana u Bačkoj njihov dolazak i relativno kratko djelovanje u Subotici, zatim susret s Dominikovom karizmom po glasniku ‘Gospina krunica‘ Subotičanke Veronike Vidaković, kasnije s. Male Tereze i za njom brojna sestarska zvanja iz ovih bačkih ravnica te početak djelovanja zajednice u Subotici od 1947. godine, na području ove Župe sv. Jurja, a jedno vrijeme i u Župi Presvetoga Srca Isusova u Tavankutu, gdje se sestre većinom posvećuju poučavanju, katehezi, liturgijskom životu i skrbi za starije i bolesne”, rekao je.
“Drage naše sestre! S vama danas velikodušna srca gledamo na 75 godina vašeg dosadašnjega djelovanja u Subotici. Primjećujete kako Božji narod danas s vama i za vas zahvaljuje, za svaku sestru, sva nastojanja i mnoge žrtve. Svoju zahvalnost najprije izručujemo Božjoj providnosti, jer vjerujemo da ‘neće biti izgubljeno nijedno od naših djela koja smo učinili s ljubavlju i da neće biti izgubljena nijedna od naših iskrenih briga za druge, … nijedan velikodušni napor, nijedna bolna strpljivost‘ (EG 279). A za budućnost – opet ‘mirabilia Dei‘! Zajedno s vama, drage sestre, pouzdanje, suradnja i otvorenost „silnim djelima“ Božje ljubavi. Ona neka vas jača i obnavlja po svojoj volji, snagom i ‘pokretom svoga Duha‘ na radost i blagoslov ovoj župnoj zajednici i cijelom gradu, Subotičkoj biskupiji i svima nama. Amen”, zaključio je.
U znak zahvalnosti što je svojim prisustvom uzveličao ovo slavlje Dominikanki u Subotici, biskupu Ćuriću uručena je slika do slame sa motivom Anđela Čuvara. Časne sestre Dominikanke su na ovu proslavu došle iz Splita, Korčule, Šibenika, Zagreba predvođene vrhovnom glavaricom s. Jakicom Vuco koja je pozdravila i zahvalila vjernicima što mole i podržavaju dominikanke već punih 75 godina. Časne sestre dominikanke s pouzdanjem u Božju providnost i spremnosti na svaki rad 11. svibnja godine 1947. započinju u Subotici živjeti od svoga rada čuvajući radničku djecu, poučavajući djecu materinskom hrvatskom jeziku i stranim jezicima a osobitu pozornost su posvećivali poučavanju glazbe i organiziranju župnog mješovitog zbora mladih i poletnih Bunjevaca željnih da svoje glazbene talente utkaju u život Crkve.
Svoj apostolat su proširile 1958. godine i na Župu Presveto Srce Isusovo u Tavankutu gdje su vodile župni zbor, sakristiju, katehezu itd. U znak zahvalnosti, župljani Župe sveti Juraj uručili su časnoj majci Jakici, grb Dominikanskog reda, izrađenog u tehnici slame, kako bi ju podsjećalo da more nije samo plave boje nego i zlatne poput klasja Bački ravni koja čekaju „bile žeteoce“. U ime grada Subotice Sestrama je čestitku uputio Imre Kerna, dogradonačelnik.
Nedjeljnom slavlju prethodila je Akademija, održana u subotu 12. studenog u 19 sati u župnoj crkvi. Za ovu prigodu priređena je u crkvi izložba starih fotografija o dominikankama koji svjedoče o životu i radu sestara u Subotici i Tavankutu. Svečanu proslavu Dominikanki u Subotici organizirale su Časne sestre Dominikanke, Katoličko društvo Ivan Antunović te Župa sveti Juraj. Na proslavi su sudjelovali Katedralni zbor Albe Vidaković pod ravnanjem Miroslava Stantića, orguljaš Kornelije Vizin, gudački kvartet Garden a za ovu prigodu su nastale nove skladbe koje je skladao Bela Anišić, a napisala s. Blaženka Rudić. Glavni nositelji organizacije bili su s. Nada Ivanković, župni vikar vlč. Tomislav Vojnić Mijatov te župljani.