Zlatni jubilej, 50 godina bračnoga zajedništva u subotu, 29. listopada u svojoj župi sv. Josipa u Vukovaru - Borovo naselje proslavili su bračni par Mile i Iva Jakirčević rođ. Petričević. Misno slavlje, u zajedništvu sa župnim vikarom fra Mislavom Lukačevićem i bivšim župnikom te župe fra Antom Perkovićem, predvodio je župnik fra Slavko Milić.
Kako je u toj župi prije, za vrijeme i poslije Domovinskog rata, bio župnik i dobro poznaje slavljenike i sve što su proživjeli, fra Ante je u homiliji istaknuo njihovu živu vjeru u Božju providnost.
Gradili ste svoj život na čvrstim temeljima, na Gospodinu. Njegovali ste kršćanske vrednote i naravnu ljubav i zato ste zajedno mogli nadvladati sve poteškoće koje su vas snašle u životu.
“Hvala vam što ste ustrajali, što i danas aktivno sudjelujete u svojoj župnoj zajednici. Neka Bog blagoslovi vaš zajednički život, vašu obitelj”, rekao je, uz ostalo, fra Ante.
Čestitajući im taj veliki jubilej, darovao im je križ izrađen od cvijeća kao znak da su i njihovi križevi procvjetali. U znak zahvale za sve što su činili i čine za svoju župu, župnik fra Slavko uručio im je prigodnu zahvalnicu. Ovih dvoje “mladenaca” kao djeca su iz Bosne i Hercegovine, gdje su rođeni, došli u Borovo naselje i od mladih dana bili blizu Crkvi, odlazeći s roditeljima redovito na misu.
Mile je od svoje desete godine ministrant i u toj je službi ustrajao te i sada svakoga dana ministrira i čita na misi. Prije šest godina od Đakovačko-osječke nadbiskupije dobio je, kao jedan od najdugovječnijih ministranata, i posebno priznanje.
Usto, zajedno sa suprugom Ivom, koja je također u crkvi aktivna, pjeva u župnom zboru i pomaže u svemu što treba u župi. Obadvoje su i dugogodišnji članovi Franjevačkoga svjetovnog reda.
Poput ostalih Vukovaraca, i oni su doživjeli velika stradanja. Mile je bio hrvatski branitelj. S tada maloljetnim sinom Marjanom 1991. odveden je u logor u Srijemsku Mitrovicu gdje su bili zarobljeni pet mjeseci, a u ratu mu je poginuo i jedan brat. U progonstvu su bili u Zagrebu, a čim se moglo, među prvima su se 2000. vratili u Borovo naselje gdje sada žive u dodijeljenom im stanu. Kako su obadvoje radili u tvornici “Borovo”, sada su u mirovini te imaju četvero unučadi koje su im podarili sinovi
Marijan i Josip.