“Kada se govori o zvanjima često se čuje konstatacija da nam dolaze osobe jako krhke psihologije. Čini mi se da bi bilo ispravnije govoriti da nam dolaze osobe krhka poziva. Jer posvećeni poziv se odnosi na cijelu egzistenciju jedne osobe. Poziv se ne odnosi samo na psihološki razvoj osobe nego i na njezinu sveukupnu ljudsku zrelost uključujući tu na poseban način i njezino življenje vjere i sveukupne ljudske odnose u društvu i u Crkvi”, rekao je biskup Križić.

Želeći govoriti o početnoj formaciji biskup Križić je istaknuo: “Kako se danas vrijeme adolescencije i mladenaštva dosta produžava, mora se uzeti u obzir i formacija poslije doživotnih zavjeta ili ređenja. Današnjih 25 godina i 25 godina iz prijašnjih vremena nije isto. Prije su osobe sa 18-19 godina stupale u brak sa dostatnom psihološkom zrelošću jer su bile pripremljene i znale su sve što je bilo potrebno za život. Danas to nije tako. Osobe u toj dobi danas imaju više informacija, ali ne psihološke zrelosti, jer se nisu još dovoljno suočile sa svim zahtjevnostima i kontradikcijama života.”

Današnjih 25 godina i 25 godina iz prijašnjih vremena nije isto. Prije su osobe sa 18-19 godina stupale u brak sa dostatnom psihološkom zrelošću jer su bile pripremljene i znale su sve što je bilo potrebno za život

Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić

Potom propovjednik naglašava kako živimo u vremenu koje je jako kompleksno, obilježeno naglašenom tranzicijom koja nosi sa sobom brze promjene, koje nameću napuštanje starih modela, ali bez jasne ponude nekih novih usmjerenja. Formacija u obitelji je u dubokoj krizi. Djeca su najčešće više prepuštena sama sebi ili nekim drugima, nego li odgoju roditelja. Često se baš zbog toga kod mladih, u određenoj dobi, jasno vide jake afektivne praznine i pomanjkanje oslonaca i uzora. Moda i propaganda su ti koji ih usmjeruju i vode. Ali ovo ne može biti na duge staze: prije ili kasnije se neizbježno upada u nedosljednosti, nezadovoljstva, neodlučnosti, nestabilnosti i površnosti.

Apostol Pavao je to davno zamijetio: ‘Znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje’. I Isus će Učitelju zakona na neki način reći da je njegovo znanje dobro, ali nema nikakvu vrijednost ako ne bude stavljeno u praksu, ako ne bude živio ono što zna

“Oni koji nam dolaze najčešće nemaju dostatnu snagu vjere s kojom bi riskirali s obzirom na budućnost. Vjera nema dovoljno jak utjecaj na moralnu svijest. Stoga su prisiljeni da ispunjaju praznine sa nekim jakim emocijama dajući sve jaču važnost nekim nebitnim stvarima. Tjeskobno se traže neka priznanja: da budu cijenjeni i voljeni, zatim jaka insistiranja na studiju i nekoj diplomi što bi trebali dati osobi neko javno priznanje i ugled, te naglašena ambicija u stvaranju neke osobne karijere”, rekao je biskup Križić.

Govoreći o redovničkim idealima naglašava da se sve više ljudi udaljuje od toga da je Bog na prvom mjestu, osim možda na riječima. Nasljedovanje Krista je zamijenila borba za nasljedovanjem svojih želja i ambicija, briga za sebe i svoje prednosti je posve potisnula zauzetost za druge, za zajedništvo; vlastite želje i prohtjevi učinili su da spremnost na žrtvu i darivanje sebe postane posve nerazumljivo; askeza i rad na sebi i svom posvećenju zamijenila je askeza za sebe i svoje afirmacije, itd.

Tjeskobno se traže neka priznanja: da budu cijenjeni i voljeni, zatim jaka insistiranja na studiju i nekoj diplomi što bi trebali dati osobi neko javno priznanje i ugled, te naglašena ambicija u stvaranju neke osobne karijere.

Privodeći kraju svoju homiliju biskup Križić zaključuje ovim riječima: “Često studij po sebi nema neku formativnu vrijednost. Lako osobu može usmjeriti puno više prema onom ‘akademskom’, a manje prema onom životnom. Apostol Pavao je to davno zamijetio: ‘Znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje’. I Isus će Učitelju zakona na neki način reći da je njegovo znanje dobro, ali nema nikakvu vrijednost ako ne bude stavljeno u praksu, ako ne bude živio ono što zna. Baš zato se često događa da vrijeme studija, bez jače duhovne pratnje, postane vrijeme jakog početaka razvoja individualizma kod osobe. Osoba tako može dobro završiti svoj studij, ali poslije kao redovnik-redovnica ne funkcionira. Razlog slabljenja zvanja često može biti i odgojna zajednica koja živi površno svoje redovničke ideale i svojim življenjem bratskog zajedništva ne daje nikakvo ohrabrenje onima koji su došli da postanu dionici karizme dotičnog Instituta.”

Cijelu propovijed pročitajte na mrežnim stranicama Informativne katoličke agencije.