Na ovom je mjestu svakako na djelu poznata Ivanova retorička tehnika i stilska figura ironije: njome se jasno želi istaknuti da je narod, pored Isusa koji je pred njega bio izveden te im ponuđen za oslobađanje, ironično sebi odabrao takvoga čovjeka, razbojnika.

Ali što još tu posebnoga ima, na nekoj dubljoj razini grčkoga teksta?

Baraba je okarakteriziran kao razbojnik, na grčkom λῃστής. Taj pojam u Ivanovu evanđelju dolazi još samo dva puta, k tome oba puta u istom odlomku – u perikopi o dobrom pastiru u 10. poglavlju. Budući da se ta riječ ne koristi često, na nju treba obratiti posebnu pozornost jer sigurno postoji dobar retorički razlog zbog kojeg ju biblijski pisac svega nekoliko puta koristi, i to pogotovo Ivan koji ima prilično skroman i monoton vokabular te tako pojedine pojmove koristi gotovo stotinu puta. Ako, dakle, upravo Ivan neku riječ donosi svega tri puta, mora u njoj biti sadržana određena nijansa, barem suptilna, koja mu je dovoljan razlog da u određenom kontekstu upotrijebi upravo tu riječ, a ne neku drugu, pa čak niti onu veoma sličnog ili bliskog značenja u istom semantičkom polju za kojom u svojem djelu inače redovito poseže.

Trebamo stoga pročitati što na ta druga dva mjesta u Ivanovu evanđelju piše:

Iv 10,1: “Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik (λῃστής).”

Iv 10,8: “Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici (λῃσταί); ali ih ovce ne poslušaše.”

Ovdje nam je osobito važno drugo biblijsko mjesto (Iv 10,8) koje nam kaže: tko dođe prije Isusa, razbojnik je (λῃστής), a ovce ga ne slušaju. Naime, u Iv 18,39-40 vidimo da je Baraba praktički i došao prije Isusa, u smislu da je on od strane naroda izabran prije Isusa jer je njega narod htio umjesto Isusa i radije nego Isusa. U tome i jest ironija procesa protiv Isusa. Zato je Ivanu tako važno napisati da je Baraba upravo λῃστής, a ne neki drugi kriminalac – on je onaj koji je ovcama došao prije, ali kojega ovce ne slušaju jer nije onaj dobar pastir čiji glas ovce poznaju i slušaju te za kojim onda i idu.

Marko Taborsky / Foto: Kustodija Svete zemlje

Marko Taborsky, magistar teologije i vjernik laik Zagrebačke nadbiskupije. Rodom je iz Požege, gdje je pohađao Katoličku klasičnu gimnaziju. Filozofiju i teologiju studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i Grazu. Od 2019. godine boravi u Svetoj zemlji te studira biblijske znanosti i arheologiju na franjevačkom Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu.