U svakom trenutku ljudskog života i djelovanja susrećemo pojedince i zajednicu pod moralnim, fizičkim i duhovnim izazovima. Kako bismo omekšali ovu prazninu, koristimo svaku vrstu “izma” kao zamjensku svrhu za ljudski život, bilo da se radi o zaštiti okoliša; komunizam i njegova sklonost ekonomskoj redistribuciji; materijalizam kao svoje dobro; ateizam i agnosticizam, gdje se ništa ne može dokazati i stoga se ne može vjerovati; egoizam, ta uska i isključiva potraga za vlastitim interesom kao jedinim ciljem ili svrhom; nihilizam, koji tvrdi da ništa u stvarnosti nije dokazivo; ili moralni relativizam, koji poriče apsolutne, univerzalne i trajne etičke principe u korist prolaznog, gotovo hirovitog moralnog poretka. Svaka od ovih škola mišljenja koleba se i potiče osobnu i zajedničku nelagodu, pa čak i pustoš, a sve nauštrb sreće, piše Catholic Exchange.

Neki političari, crkveni vođe, zabavljači i sportske zvijezde iznevjerili su nas na razne načine. Mnogi nemaju previše vjere u nekoć hvaljene i cijenjene institucije. U vrtložnom ritmu, stanovnici ovog planeta susreću se s tim silama i pokretima, tako žustro i brzo da ljudi većinu toga ne mogu ispravno procijeniti. Suvremeni život postao je toliko buran da nije ni čudo što ima toliko onih koji su depresivni, toliko onih koji prerano završavaju život, toliko onih kojima je potrebna intervencija da bi se nosili s tom borbom, i tako mnogo onih koji se moraju podupirati pomoću umjetnih mehanizama sreće.

Nemam vjere u bilo koju trenutnu modu koja sebe smatra lijekom za nesreću. Zapravo, nikad nisam bio uvjereniji da stvarna, smislena sreća ne bi trebala ovisiti o modernim napitcima kojima se razigrava osobno zadovoljstvo. Doista, ove privlačne alternative djeluju samo na trenutak, a potreban lijek mora biti snažniji i dugoročniji. Također sam istraživao, proučavao i primijenio ova temeljna pitanja u mnoštvu spisa i predavanja i stalno se vraćam na dvojicu najvećih mislilaca Zapada, naime na Aristotela i Tomu Akvinskog — obojica imaju detaljna i visoko razvijena ispitivanja koncept sreće. Čvrsto sam i odlučno uvjeren u njihovu trenutnu relevantnost jer oba mislioca nude plan bez premca za ljudsko ispunjenje – plan vrijedan našeg divljenja.

Oba su mislioca proučavala i sistematizirala sreću na načine koji imaju suvremeno značenje. Aristotelovo remek-djelo, Nikomahova etika, djelo toliko značajno da je Akvinski napisao opsežan komentar o njegovoj mudrosti i primjenjivosti tisuću i pet stotina godina nakon njegova autorstva, donosi recept za ljudski život i ljudsku sreću. Etika izlaže procese koji dovode do ljudske produktivnosti i procvata — ključnih elemenata na putu do sreće. Aristotelovo ispitivanje sreće, koju on naziva eudaimonia, u potpunosti je nadopunjeno Akvinčevom Raspravom o sreći — dijelom njegove opsežne Summa Theologica. Kod Aristotela susrećemo poganina koji vjeruje u mnoge bogove, dok kod Akvinskog, anđeoskog doktora i najstrašnijeg intelekta u povijesti kršćanstva, katolika koji predstavlja dogmu i doktrine svoje vjere s točnošću i intelektualnom briljantnošću. Oba se ozbiljno bave pitanjem ljudske sreće i zadovoljstva.

Stoga je ovaj kratki tekst “Recept za život” ili “Pravila za sretan život”, potpuno utemeljen i ovisan o Aristotelu i Akvinskom. To je mješavina i formula za ljudsku sreću koja bi mogla biti značajna onima koji traže mirnije stanje. Razotkrivanje na stranicama koje dolaze bit će pouzdan put do ljudskog zadovoljstva, osobnog ispunjenja i sreće – a ne savršene, uzbudljive sreće bez prekida ili stanke. Umjesto toga, ovaj recept i ova pravila donose vrstu mira i spokoja koji su mogući samo uz jasno razumijevanje svijeta oko nas, mjesta koje se uklapamo u cjelokupnu shemu stvari i svakodnevnih koraka i pitanja koja su potrebna uzeti i postavljeni za postizanje sretnog života.

Jer Aristotel i Akvinski će postaviti jasna i oštra pitanja u ovoj potrazi za ljudskim zadovoljstvom, ne ograničavajući se na:

· Hoće li vrlina dovesti do sreće?

· Hoće li bogatstvo i materijalna dobra dovesti do sreće?

· Hoće li slava, čast i moć dovesti do sreće?

· Hoće li užitak, senzualnost i seksualnost dovesti do sreće?

· Hoće li brak i obiteljski život dovesti do sreće?

· Hoće li vjera i duhovni život dovesti do sreće?

Iz ovih i mnogih drugih pitanja čitatelj će otkriti stazu, cestu i rijeku koja može i vodi do života ispunjenog ljudskom srećom – svijeta vrlo, vrlo različitog od besmislenog vrtloga s kojim se trenutno susrećemo.