“Izolirani kršćanin je kršćanin u opasnosti.” Upravo s tim uvjerenjem da nitko ne može sam biti vjernik, posebno u zapadnom svijetu atomiziranom do krajnjih granica, oslabljenom propadanjem obitelji i kultom sebeljublja, mladi vrtlar Aurélien Vayne stigao je prvi put na zemlju kojoj je suđeno postati privilegirano mjesto dobrodošlice za napuštene na ovom svijetu, piše Solène Tadié u članku objavljenom na National Catholic Register.

Misija Vaynea, koji je stigao na Uskrs 2021. sa suprugom Anaïck, predstavlja kamen temeljac ambicioznog projekta kršćanskog eko-sela smještenog u jugozapadnoj Francuskoj, a čiji se dovršetak u potpunosti očekuje do 2024. godine.

U korijenu projekta su Marie-Odile i Jean-Yves Fuzeau, katolički bračni par koji već vodi Kuću Dominika Savija u Francuskoj. Taj smještaj za mlade s obiteljskim i socijalnim poteškoćama korisnicima nudi obiteljsko okruženje u ruralnom okružju. Prvotni cilj bio im je pronaći dodatnu lokaciju u srcu Pirineja gdje bi povremeno primali mlade ljude o kojima su skrbili, ali plan Providnosti bio je mnogo širi nego od njihovih razmišljanja.

Zajedništvo različitih generacija

Istraživanje je obitelj Fuzeau dovelo do zajednice sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, koje su posjedovale veliko zemljište od šest hektara na kojem su inače organizirale kampove za odmor siromašne djece. Smješteno u selu Ségus, u departmanu Hautes-Pyrénées, zemljište uključuje nekoliko livada s malom šumovitom površinom i skup od devet zgrada kojima je potrebna obnova.

“Sestre su željele da mjesto ostane posvećeno služenju ranjivim osobama i svidio im se projekt Maison Dominique Savio, ali nije bio dovoljan da se dobije cijelo zemljište; bio je potreban neki veći projekt”, rekla je Marie-Odile Fuzeau za National Catholic Register.

Tako je bračni par došao na ideju velikoga međugeneracijskog stambenog prostora koji bi na istom mjestu okupljao različite inicijative za ugrožene osobe, a koji bi ujedno služio i kao mjesto za odmor obitelji ili samaca koji žele “napuniti svoje baterije”.

Seoce, nazvano Graines d’Espérance (“Sjemenke nade”) — i kupljeno putem namjenske financijske zaklade – u početku će okupiti četiri velika projekta: agroekološku farmu namijenjena ljudima na licu mjesta i stanovnicima susjednih sela; dom za starije osobe; zajednička kuća za osobe s mentalnim poteškoćama; i kućica za odmor za mlade iz Maison Dominique Savio, kao i za obitelji, skupine ili pojedince.

Lokacija budućeg projekta / Facebook Sjemenke nade

Za sada je pokrenut samo projekt farme, s obzirom da ostala tri zahtijevaju opsežnije dodatne radove. Farma bi trebala biti dovršena između 2023. i 2024., dok bi ostale inicijative trebale biti pokrenute u nadolazećim godinama.

“Ideja je da ranjivi ljudi žive jedni pored drugih i dijele svoju svakodnevicu s ljudima iz svih društvenih slojeva”, rekao je Fuzeau. “Mislimo da slabost svakog od njih može biti izvor uzajamne pomoći; za naše mlade ljude u poteškoćama, produljeni kontakt sa starijim osobama ili osobama s invaliditetom može imati vrlo snažan utjecaj koji će im promijeniti život.”

Integralna ekologija

Poziv Sjemenki nade, kako je istaknula Fuzeau, jest biti “mjesto susreta, otvoreno svijetu, gdje se ljudi koji su dobrodošli slušaju, prate i poštuju u svim njihovim razlikama”.

Slijedeći pristup u službi čovjeka i zaštite okoliša, filozofija projekta je spoj humane ekologije Benedikta XVI. i integralne ekologije pape Franje, kako se promovira u enciklici “Laudato Si”. U tom će smislu farma na čelu s Vayneom, praktičnim katolikom koji u svom radu nastoji primijeniti društveni nauk Crkve, odigrati odlučujuću ulogu u postavljanju temelja čvrste lokalne i neovisne mreže podrške.

Foto: Facebook

Nazvano Les Jardins de l’Aigue Vive (“Vrtovi žive vode” na lokalnom, okcitanskom, dijalektu), poljoprivredno gospodarstvo temelji se na etičkim metodama proizvodnje koje poštuju biološku raznolikost. Njegovi proizvodi već se prodaju na lokalnim tržnicama, a dio voća i povrća besplatno se dijeli obiteljima u financijskim poteškoćama. U budućnosti, osim opskrbljivanja seoske zajednice, Vayne se nada opskrbljivati i neke vjerske zajednice i udruge koje žive od donacija u Lourdesu i okolici.

Gašenje ekrana i rast u vjeri

Za njega ova inicijativa predstavlja jedinstvenu priliku da se konkretno živi Evanđelje tako što se “spajaju područja koja se rijetko vide zajedno”, u ovom slučaju prezaposleni poljoprivrednici i društveni svijet. Planirano je da se različite skupine na licu mjesta sastaju na posebne dane na farmi i da budu uređeni i zajednički vrtni prostori.

“Ideja je pomoći ljudima da televizijske i ostale ekrane zamijene pripovijedanjem priča, kampiranjem, čitanjem i igrama, a ja razmišljam o stvaranju neke vrste prirodnjačkog/izviđačkog kluba”, rekao je Vayne za Register. “Želimo omogućiti roditeljima da se odmore, zahvaljujući klimi obiteljske uzajamne pomoći; izvući starije osobe iz izolacije.”

Kršćanska matrica projekta je, prema njegovim riječima, jamac trajnosti mjesta i njegovih stanovnika.

“Stanovnici i posjetitelji zaseoka pozvani su formirati zajednicu prijatelja i susjeda koji zajedno gledaju na Krista i zahvaljujući kojima i naša vjera i naša inteligencija mogu rasti. Svi smo doista različiti, zbog našeg društvenog podrijetla, osjetljivosti i rana… Ali ovdje nas okuplja cilj – volja da se darujemo drugome, stavljajući se pod pogled Oca i zaštitu Gospe Lurdske, Majke ovoga zaseoka”, poručuje Vayne i zaključuje:

Ako si dopustimo rasti u Mariji, onda će naš mali Cenakul, naša Betanija, zasjati u našim srcima i tada će Isus moći napraviti mjesto za Sebe, privlačeći sav svijet i sve živo k Sebi.