Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u subotu 1. listopada svečano euharistijsko slavlje prigodom završetka sinodskoga hoda Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije.
Koncelebrirali su apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj koncelebrirali su Giorgio Lingua, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine: varaždinski Bože Radoš, sisački Vlado Košić, bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, umirovljeni varaždinski Josip Mrzljak; zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić te pomoćni zagrebački biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, redovnički provincijali te brojni svećenici.
Na početku homilije kardinal Bozanić podsjetio je kako je sinodski hod Druge sinode započeo na blagdan bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače 2002., a “danas, nakon dvadeset godina hoda ispunjenoga molitvom, upoznavanjem, traženjima, nadanjima, iskušenjima, pred Gospodina stavljamo zahvalu za braću i sestre s kojima smo dijelili hod, za prepoznata nadahnuća te za probuđenu čežnju i snagu kojom smo na sinodskome hodu ostvarivali Božja djela, u poniznosti i u pouzdanju.”
Tumačeći evanđelje naglasio je kako “u zanimljivome trenutku – nakon što je Isus najavio svoju smrt i uskrsnuće, učenici mu postavljaju pitanje o tome tko je najveći. Kao da ih nije zanimalo Isusovo trpljenje, njegova ljubav kojom i za njih ide u smrt. Oni u tom trenutku traže svoju veličinu, promatrajući nebo kao nagradu i zaslugu za sebe. No, Isus im skreće pozornost da trebaju posvema promijeniti srce, obratiti se da bi uopće mogli ući u njegovo kraljevstvo”, kazao je Kardinal i dodao: “Naš istinski rast u duhovnosti put je umanjivanja, ponajprije umanjivanja sebičnosti. Uzvišeni put Crkve nalazi se u njezinoj poniznosti. To je suprotno suvremenoj samodostatnosti. Stoga trajno trebamo učiti da Božji putovi i planovi nisu sukladni ljudskim planovima. Naime, čovjek u svojoj oholosti ulaže napor da bi bio velik, a Bog nam u svojoj ljubavi daje milost da bismo bili maleni, to jest Božji.”
“Sinoda nam je pomogla da pronađemo mjesto u Crkvi. Ona nam pomaže da istom ljubavlju gledamo život u našemu društvu, u kojemu prema Isusovu pozivu trebamo biti sol i svjetlo. A ljubav i otvorenost Božjemu planu i njegovim putovima pročišćuju pogled. Naime, Sinoda nema smisao samo u razmatranju sebe i duhovnosti koja bi se zaustavila na vlastitim osjećajima, nego nas poziva, kako bi rekao papa Franjo, da izađemo na periferije, i geografske i društvene, noseći radost evanđelja”, istaknuo je zagrebački nadbiskup govoreći o Sinodi.
Kardinal se osvrnuo i na trojicu papa s kojima smo živjeli tijekom sinodskoga hoda: “Draga Crkvo zagrebačka, tijekom proteklih dvadeset godina živjeli smo s trojicom papa. Svaki je od njih ostavio tragove novosti na našem sinodskom hodu, koji su prepoznatljivi u našoj mjesnoj Crkvi. Započeli smo svjedočanstvom svetog Ivana Pavla II. kojega ovdje ne možemo previdjeti i prečuti zbog utjehe i ohrabrenja što nam ih je donosio budeći uvijek nadu.”
Kardinal Bozanić homiliju je zaključio riječima: “Sinoda nas i nadalje uči ići malenim putem i imati pouzdanja u Boga. A gdje ga je više nego u domu Majke? Gospodine, ti si Put, Istina i Život. Pokaži nam svoje putove i uči nas svojim stazama!”
Nakon homilije kardinal Bozanić potpisao je Dekret proglašenja izjava i odluka Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, koji je potom pročitao tajnik Sinode preč. Denis Barić. Završni dokument izložili su pred narod Božji članovi Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije Jelena Vuković i Josip Burušić.
Strukturu Završnog dokumenta Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije predstavio je biskup Gorski, dok je o njegovoj važnosti govorio biskup Šaško. Biskup Gorski istaknuo je kako Završni dokument nije roman koji se jednom pročita i vrati na policu. “To je priručnik u koji valja neprestano zavirivati i tražiti usmjerenje u svojem pastoralnom djelovanju. Dragocjen je ne samo zbog odredbi i smjernica nego i zbog bogatog sadržaja koji mnogim svećenicima, župnicima i upraviteljima župa može biti dobro pomagalo i za kateheze ili propovijedi. Zato uzmite, čitajte, razmišljajte i djelujte.”
Biskup Šaško govorio je Završnom dokument kroz slike ogledala, povećala i reflektora: “Da bismo postigli dobar učinak, potrebno ih je ispravno usmjeriti, da se ogledanjem u ogledalu ne bismo izgubili u narcisoidnosti; da povećalom ne bismo gledali trun u tuđemu oku, a previdjeli brvno u svome; da reflektorom ne bismo zaslijepili i zatvorili obzore onima koji žele vidjeti dalje od naših planova.”
Nakon popričesne molitve kardinal Bozanić dodijelio je trajne mandate vjeroučiteljima, vjeroučiteljicama te odgajateljicama u vjeri, a predstavila ih je prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić, predstojnica Ureda za vjeronauk u školi.
Na kraju misnoga slavlja čestitku prigodom 25. obljetnice njegove službe zagrebačkoga nadbiskupa uputio je generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Tomislav Subotičanec. Pobliže je rastumačio simboliku pastirskog štapa koji je kao dar uručen kardinalu. “Kada osjetite štap u svojim rukama, molimo Gospodina da osjetite i našu blizinu, i blagoslov ljudi i našu molitvu kojom Vas želimo poduprijeti, ali i preporuku i želju da se i Vi, naš pastir – za nas molite.”
Uime Hrvatske biskupske konferencije čestitku kardinalu Bozaniću uputio je predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić. “Neka ovo današnje zborovanje pod okriljem Gospe Bistričke, u sklopu završetka sinodskog hoda Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, i zahvalnu molitvu za nadbiskupa kard. Josipa Bozanića, koji 25 godina „predsjeda u ljubavi ovoj partikularnoj Crkvi u Zagrebu”, pomogne svima nama okupljenima danas na Bistrici osjetiti i doživjeti kako je lijepo kao braća živjeti moliti, raditi i razmišljati zajedno“, poručio je nadbiskup Puljić.
Na kraju slavlja kardinal je zahvalio svima okupljenima i naglasio kako ovo slavlje trebamo nositi sa sobom i prebirati u svome srcu jer “Sinoda pomaže da se može bolje i lakše živjeti Crkvu”, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.