Današnje evanđelje mi je jedno od najdražih. Izazovne riječi. U nama pobuđuju osjećaje čuđenja i radosti. Radosti jer nailazimo na neizlizane riječi; čvrste i stamene. Čuđenja jer se nikako na riječ “mrziti” iz Isusovih usta ne možemo naviknuti. Evanđelje nam ove nedjelje dolazi od Luke. Kada god Luka govori o mržnji, govori o usporedbi. Tako bi kod Luke “mrziti” značilo “manje voljeti” (slično kao i u prispodobi O dvojici gospodara).

U tom je duhu jasno da u našem životu mora postojati ljestvica prioriteta događanja i ljestvica prioriteta ljudi.

Svatko tko stoji između nas i Boga, ne treba biti uništen, nego – premješten.

Premjestimo ga na pravo mjesto, pa će Bog – kad mu “omogućimo” da bude doista Bog u našem životu – učiniti što treba kako bi pročistio taj odnos i uspostavio red i ravnotežu. Mesijanski kompleks je ovdje najopasniji: “Ja ću spasiti!” Nikoga mi ne možemo spasiti. Mi bismo trebali najprije uspostaviti ravnotežu u svome životu, pa će Gospodin učiniti ostalo; kako, kada i ako On zna da je najbolje za sve interesne strane.

Budimo odvažni u restrukturiranju odnosa, hrabri u povlačenju poteza, ponizni u prihvaćanju stanja i strpljivi u iščekivanju Božjeg interventa!