[DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (C), 2022.]

Bit kršćanstva nije zadovoljenje naših ovozemaljskih interesa i nadanja. Nismo kršćani zato da bismo svoj život na zemlji učiniti lagodnijim i boljim. Bit kršćanstva je Isus Krist i stavljanje njega u središte svoga života. Ne znači to odreći se života na zemlji i truda da on za mene i moje, a moji su ne samo članovi moje uže obitelji nego svi ljudi, bude bolji i dostojanstveniji. Ali znači reći svemu „da“ s Kristom i svemu „ne“ bez Krista.

Kad je Isus Krist na prvom mjestu, onda su svi drugi na svome mjestu, ondje gdje bi trebali biti. Ovo staviti Krista na prvo mjesto od nas traži odricanje. I obraćenje!

Isus Krist je bio i ostaje jedino i konačno pravilo našeg kršćanskog života. Zato je istinska kršćanska mudrost staviti uvijek njega na prvo mjesto. Kad je Isus Krist na prvom mjestu, onda su svi drugi na svome mjestu, ondje gdje bi trebali biti. Ovo staviti Krista na prvo mjesto od nas traži odricanje. I obraćenje! To je „križ“ koji moramo ponijeti želimo li biti i ostati njegovi. To je težak izbor. Zato treba biti dobro promišljen, kao i ostali važni izbori. Sjetimo se parabola iz današnjeg evanđelja o gradnji kule i vođenju rata. Birajući Isusa Krista i „križ“ trebamo dobro znati što tim gubimo i što dobivamo. I što taj izbor znači za naš sadašnji i za naš budući život.

Bez Isusa Krista i križa koji moramo ponijeti želimo li biti njegovi, sve nam se može činiti lako. Često se ničega ne moramo odreći. Možemo živjeti kako hoćemo i činiti ono što nam se sviđa. Ali što onda kad se život ne budu odvijao onako kako bismo mi željeli i kako smo planirali, a prije ili kasnije se to dogodi? Život bez Isusa Krista ili s Isusom Kristom koji se “prilagodio” odbijajući križ ne daje odgovor na ovo pitanje. Jednom se nađemo pred zidom. S Isusom Kristom kakav nam se predstavio u evanđeljima i kakvog nam propovijeda Crkva, možemo pronaći odgovor i na ovo pitanje. On nam, darom „mudrosti …. Duha svoga svetoga“, otvara pogled za šire vidike. I omogućuje nam spoznavanje ne samo onoga „što je na zemlji“, nego i onoga „što je na nebu“.

Ovu misao konkretizira drugo čitanje u kojemu Pavao Filomenu preporučuje njegovog odbjeglog roba Onesima riječima: „Možda baš zato bi za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek – ne kao roba, nego više od roba, brata ljubljenoga.“ Da se Filomen nije odijelio od Onesima, on bi mu trajno ostao rob. Ovako je dobio priliku da mu Onesim postane brat. Slično bi se dogodilo i nama. I mi bismo bez odricanja kojim biramo Krista i njega stavljamo na prvo mjesto, ostali robovi onoga što posjedujemo i što nam je ispred Isusa. I ne bismo bili svjesni da smo njegova braća i sestre, iako to već jesmo. Odricanjem, uzimanjem svoga križa i kretanjem za Isusom, dobili smo priliku postati slobodni. I biti ne samo Isusovi prijatelji i učenici, nego i ono što već jesmo, njegova braća i sestre. I u njemu i s njim postati to svojim Onesimima, odnosno Filomenima.

Mnogima se ne čini logičnim i prihvatljivim da im Isus bude na prvom mjestu, da im on bude važniji čak i od članova vlastite obitelji. I zato žive drukčije nego li to Isus Krist od njih traži i svojim im primjerom pokazuje. To je razumljivo za one koji nisu upoznali i prihvatili Isusa onakvog kakav on doista jest jer „plačljive su misli smrtnika i nestalne su naše misli … propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemaljski šator pritiskuje um bremenit mislima.“ Ali nije razumljivo za nas koji smo ga upoznali i prihvatili. A nažalost takvih „plačljivih misli“ koje nas koče u nasljedovanju Isusa ima i u Crkvi, ima i među nama kršćanima. Papa Franjo ih zove duhovna svjetovnost. To je ono kad se dogodi da nas u našem vjerničkom životu, a ne samo društvenom, ne nadahnjuje i ne vodi Isus Krist i njegova logika ljubavi, nego svijet i njegova logika interesa, kojima ništa nije prepreka. I umjesto da se mi prilagodimo Isusu Kristu, da nam on bude na prvom mjestu, mi njega prilagodimo sebi. Događa se čak i to da ga želimo potkupiti, stavljajući sebe i svoj način razmišljanja i svoj interes, na prvo mjesto.

Kad god netko bira ljubav, mir, dobro… njemu je, iako možda toga ni nije svjestan, Isus Krist prvi izbor. Molimo da i mi koji jesmo u crkvenoj zajednici budemo među njima, da i mi biramo ljubav, mir, dobro… da i nama doista Isus Krist uvijek bude i ostane prvi.

Onima koji su se opredijelili za Isusa Krista logično je i prihvatljivo da im uvijek on bude na prvom mjestu. I oni su mnogi, iako se to ponekad možda ne čini tako. I ima ih ne samo u našoj crkvenoj zajednici, nego i izvan nje. Kad god netko bira ljubav, mir, dobro… njemu je, iako možda toga ni nije svjestan, Isus Krist prvi izbor. Molimo da i mi koji jesmo u crkvenoj zajednici budemo među njima, da i mi biramo ljubav, mir, dobro… da i nama doista Isus Krist uvijek bude i ostane prvi. I pazimo da to ne učinimo zato da bismo mogli reći da smo bolji od drugih i osobito ne da bismo bili protiv drugih. Uostalom, tad i ne bismo bili s Isusom Kristom i ne bismo bili njegovi. Naprotiv, učinimo to zato da bi nam, Bog „dao mudrost i … s visine … poslao Duha svoga svetoga“, kako bismo mogli biti s Isusom Kristom za druge. I učiniti i njih njegovim i svojim prijateljima. I prepoznati ono što im mi u Isusu Kristu već jesmo, a već im jesmo braća i sestre.