Danas je sv. Vinko Ferrer, prezbiter. Rođen je u Valenciji oko 1350. godine kao sin gradskog bilježnika. U 17. godini ušao je u dominikanski samostan i u Redu otaca propovjednika postao najpoznatiji propovjednik svoga doba. Nakon ređenja postao je profesor teologije u katedralnoj školi u Barceloni. Kao propovjednik obišao je Španjolsku, Italiju, Savoju, Švicarsku i Francusku. Živio je isposničkim životom. Pred pukom je stajao kao drugi Ivan Krstitelj. Jeo je jednom dnevno, osim nedjeljom. Moralnu snagu davao mu je pokornički i isposnički život.

Tijekom 20 godina bavio se misionarskim radom. Tako je dospio i u Bretanju među jednostavni puk gdje je i završio svoj misionarski rad. Mirio je zavađene, pa i tamo gdje je bilo umorstvo. Dolazili su ga slušati ljudi iz dalekih krajeva. Nitko nije ostajao ravnodušan na njegov govor o Bogu i navještaju evanđelja. Predaja kaže da je često plač puka bio toliki da je morao prekidati svoje propovijedi. Sveti Vinko je čudesno samim znamenom križa ili polaganjem ruku ozdravljao sve vrste bolesnika koji bi to od njega zatražili te se s pravom smatra osobitim zaštitnikom svih vrsta bolesnika. Ne samo da je činio čudesna ozdravljenja nego je i druge slao po svijetu da ih čudesno čine tako da su i same njegove haljine u raznim
krajevima svijeta čudesno ozdravljale bolesnike kad bi ih se oni samo i dotakli. Umro je u Vannesu 5. travnja 1419. godine. Odmah nakon njegove smrti mnogi su bili uslišani koji su mu se utjecali.

Postoji i „Bratstvo sv. Vinka Fererskog“ kojega osniva dominikanac , otac Ljudevit Marija de Blignières 1979 godine. Danas su priznati kao družba od papinskog prava.

Danas je i sv. Irena, djevica i mučenica. Mučeništvo je podnijela u Solunu 304. godine, poslije svojih sestara Agape i Hionije. Kad je započelo progonstvo, najprije se sklonila u planinu. Međutim, savjest joj predbacivala da se skriva dok druga braća i sestre ginu za Krista, pa se i sama vratila kući. Uskoro su je uhvatili i nakon suđenja ubili tako što su je živu bacili u vatru.