Borna Marinić i Gordana Glibo

Glibo je s 18 godina izgubila vid, ali ne i volju za životom. Njezin moto je gdje ima volje, ima i načina. Majka je dvoje odrasle djece, a u brak je stupila rano.

“Kao i svakoj mladoj obitelji, izazovi su bili sa svih strana. U ovom našem društvu mi osobe s invaliditetom se susrećemo s izazovima kao i svi drugi, a onda imamo još dodatne barijere, ali najviše one u tuđim glavama koji imaju predrasude jer misle: Ona ne vidi pa ništa ne može. A u stvari ja volim reći: Ja ne vidim, ali sve drugo mogu.”

Kako je objasnila Gordana Glibo, dok ide na posao i do se vraća s njega doma, često susreće ljude koji je pitaju treba li joj pomoći pa ona s njim započne razgovor.

“Neki me samo zgrabe i ne pitaju me treba li pomoć. Takvima ja isto nastojim objasniti da me prvo trebaju pitati i javiti jer ja ne znam tko su i što su, a to nije ni važno. Međutim, trebala bih znati da mi pokušavaju pomoći. To je lijepo, ali potrebno je sve prvo iskomunicirati da ne bi nastali nesporazumi.”

Glibo je u 7. razredu već počela koristiti bijeli štap jer je postepeno gubila vid, da bi ga sa 18 izgubila u potpunosti.

“Od tada je bijeli štap sa mnom. Ljudi mi znaju reći: Ideš s nama, ne treba ti štap. Ja na odvratim: Ako se mi posvađamo, ja želim sama moći odabrati da odem nego da ovisim o tuđoj pomoći.”

Uz to što je bila mlada majka, Gordana Glibo je krenula i na studij.

“To je bio izazov. Suprug i ja smo živjeli sami, i dvoje male djece. Ja sam studirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Bili smo podstanari. Moj muž je radio. Ja sam preko dana bila kućanica i mama, a po noći sam bila student i učila sam. I što se knjiga tiče sam se morala organizirati jer i danas čak knjiga prilagođenih za slijepe ima malo. Morala sam si organizirati da mi netko to pročita, snimi i da mu to platim. A kasnije skenirati kako bih mogla knjige koristiti na računalu. Naravno, svaki dan je trebalo skuhati, oprati i s djecom se poigrati dok tata ne dođe s posla. To je trajalo, ali ja sam uspjela taj studij završiti. Motivacija za završiti studij mi je bio inat jer su mi ljudi govorili: Nećeš ti to moći.”

Glibo radi kao voditeljica informiranja u Centru za istraživanje, edukaciju i primjenu novih znanja UP2DATE. Riječ je o jedinoj udruzi u Republici Hrvatskoj koja se bavi razvojem i primjenom ICT-a u svakodnevnom životu osoba s invaliditetom i zajednički nastojimo pokrenuti stvaranje univerzalnog dizajna.

“To znači da ljudima olakšavamo svakodnevni život koristeći tehnologiju. Primjerice razne mobilne aplikacije koje možete koristiti Vi, mogu koristiti i ja. Samo ih ja koristim za nešto drugo, poput očitavanja računa za režiju, za plaćanje tih računa ili pak za iščitavanje deklaracija. Ljudi žive sami pa im nitko ne može to pročitati.”

Jedan projekt Gordane Glibo je vezan uz njezin dragi hobi kuhanje pod nazivom “Lončiću kuhaj”.

“To su zapravo radionice na kojima smo ljude pokušali ohrabriti da kuhaju i kako bi naučili osnove zaštite sebe i svojih stvari u kuhinji. Cilj je bio da savladaju vještinu kuhanja ili pripreme obroka. To je bio projekt od 4 mjeseca u kojoj je sudjelovalo 17 ljudi. Potrudit ćemo se da bude taj projekt stalan.”

Nadodala je kako su izdali i brošuru s jednostavnijim i kompliciranijim receptima te su stavili QR kod koji se mobitelom skenira te ih odvede na stranicu gdje se nalazi snimljena brošura.

Više o Centru za istraživanje, edukaciju i primjenu novih znanja UP2DATE doznajte OVDJE.