Tomislav Janko Šagi–Bunić rođen je 2. veljače 1923., u Brodarevcu kraj Varaždina, od oca Stjepana i majke Ane rođene Bunić. Sa jedanaest godina ulazi u kapucinsko sjemenište u Varaždinu. Novicijat nastavlja u Škofijoj Loki u Sloveniji. Prve redovničke zavjete polože 1941. godine, a doživotne 1944. u Varaždinu. Katoločki bogoslovni fakultet završio je u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1951. temom “Kristologija Prokla Carigradskog (434- 446)”, Prinos tumačenju kalcedonske dogmatske definicije (451). Za svećenika je zaređen 1948. godine. Neprekidno je do svoje smrti živio i djelovao u Zagrebu, vršeći različite službe.

Sastavio je kraću Povijest hrvatskih kapucina (1963.). Preveo je prvo hrvatsko izdanje Života blaženog Leopolda Bogdana Mandića (1964.) i brošuru Apostolski naučitelj, o sv. Lovri Brindiškome, velikom sinu franjevačkoga kapucinskog Reda prigodom njegova proglašenja crkvenim naučiteljem (1959. godine). Bio je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu od akademske godine1952./1953. do 1993. kada je umirovljen. I nakon umirovljenja ostao je prisutan na KBF-u sve do svoje smrti gdje je na Institutu za teološku kulturu laika držao predavanja iz kolegija Uvod u misterij Krista i povijesti spasenja. U Rimu je živo sudjelovao u zbivanjima Drugoga vatikanskog sabora (1962.-1965.). Paralelno je u Rimu dovršavao svoje kristološke studije na latinskome jeziku. Bio je jedan od osnivača Glasa Koncila i Kršćanske sadašnjosti – Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije. Bio je supokretač časopisa Svesci-Kršćanska sadašnjost i Poslušni duhu.

Imenovan je konzultorom rimskoga Sekretarijata za one koji ne vjeruju (1966.) i Sekretarijata za jedinstvo kršćana (1968.). Bio je član prvoga saziva međunarodne Papinske teološke komisije pri Kongregaciji za nauk vjere (1969.), kao i član u više tijela naše Biskupske konferencije. Članom PEN-kluba postaje 1971. godine, a dopisnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 1979. godine (tada JAZU). Zauzimao se za dijalog Crkve i suvremenoga društva. Osobito mu je bio na srcu dijalog i međureligijski dijalog s ateistima. Nemoguće je nabrojiti sva njegova djela razasuta po raznim domaćim i stranim časopisima. Akademik Franjo Šanjek (1939.-2019.) u kronološkom pregledu njegovih radova 1989. godine nabraja 598 znanstvenih i stručnih jedinica, a Tomislav Šagi-Bunić je pisao do svoje smrti. Navest ću samo nekoliko značajnijih naslova njegovih knjiga: Ali drugog puta nema, Vrijeme suodgovornosti I i II, Živjeti Kristovim Duhom Svetim, Prema civilizaciji ljubavi i Motriti lice Očevo, izišla posthumno.

Umro je 21. srpnja 1999. na blagdan sv. Lovre Brindiškoga (1559.-1619.), crkvenog naučitelja. Ispraćaj na zagrebačko gradsko groblje Mirogoj bio je veličanstven, s mnogo molitve i lijepih riječi o pokojniku, posebno ako imamo na umu da je riječ o jednome skromnom kapucinu, koji je život proveo u jednostavnosti samostanskoga života ali bogato se dajući za Boga i bližnjega. Treba istaknuti da je profesor Šagi-Bunić bio veliki propovjednik i euharistijolog, mistagog. Napisao je prvi priručnik Liturgija Uskrsne noći i po njemu održao prvu uskrsnu vigiliju, i to u pravo vrijeme, oko 23 sata pa do ranih jutarnjih sati. Godine 1966. napisao je članak Na sastanak s Kristom uskrslim, gdje kaže: “Sveta misa je naš sastanak s uskrslim Gospodinom. To je skup Naroda Božjega na koji dolazi sam živi Krist da pomoću zemaljskih simbola, ali stvarno, obavi sa svojima tajanstvenu svoju Večeru.”

Dao je veliki doprinos opstanku KBF-a kad je nepravedno 1953. godine bio isključen iz Sveučilišta i ostao bez materijalnih sredstava, tada je on organizirao kolekte po župama za profesore koji su radili besplatno. Kao dekan uživao je neosporan autoritet. Za njegove dekanatske službe 1991. Fakultet je vraćen u krilo Zagrebačkog sveučilišta.

U Akademijinu Ljetopisu o profesoru Šagi-Buniću stoji: “Zaokružujući ocjenu o znanstvenim djelima Tomislava Šagi–Bunića koji zadiru u povijesna istraživanja potrebno je na prvom mjestu istaknuti njegovu zavidnu erudiciju. Ona se očituje u solidnom poznavanju povijesnih izvora pisanih grčkim i latinskim jezikom (kao i jezika samih), temeljitom informiranošću o preobilnoj i kompleksnoj literaturi u pojedinim pitanjima, svestranim znanjima o zbivanjima i prilikama u antičkom svijetu od početka Carstva pa do izmaka antike. Njegova akribija došla je do punog izražaja u primjeni znanstvenih metoda istraživanja, među njima i filološke metode, što je neobično važno za stručnjaka koji istražuje jednu staru literarnu baštinu, koja se ne može odvojeno promatrati od cjelokupnog patrimonija antičke, a posebno kasnoantičke literature. Ukratko, iz djela posvećenih povijesnoj problematici (a njih ima i u drugoj skupini radova) zrači integralna znanstvena ličnost široke kulture, solidnih znanja, mislilac zavidnih umnih sposobnosti i ujedno povjesničar suvremenih usmjerenja.”

Profesor Tomislav Zdenko Tenšek (1943.-2007.), njegov redovnički subrat i nasljednik na Katedri stare kršćanske literature na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u nekrologu piše: “U svemu se potvrdio kao mnogostruko i svestrano upućen, proniciv i originalan promišljatelj vremena nad kojim razmišlja i u kojemu živi, bilo to prošlo, sadašnje ili buduće. U svjetlu teoloških načela u suvremenim, društvenim, kulturnim, političkim i religioznim zbivanjima otkriva ‘znakove vremena‘- uvijek osjetljiv za nastajanje i unapređivanje novog, dubljeg i svestranijeg humaniteta. Kao takav založio je život u povijesti i sam je stvarao povijest.” Poruka profesora Šagi-Bunića nama danas bi bila da Bogu nitko nije nevažan i da lice Kristovo prepoznajemo u svakom čovjeku. On je nosio na majici izvezen citat iz Matejeva evanđelja 25,40 koji se odnosi na Posljednji sud a glasi: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće.” I svakom je susretniku ljubio ruku gledajući u njemu Isusa Krista.

Profesor Ivan Golub (1930.-2018.) ga naziva apostolom Koncila i velikim ekumenistom, ne samo svojim člancima po časopisima nego i svojim radom, organiziranjem ekumenkih susreta.

U kraju propovijedi na svetoj misi u povodu sedme godišnjice Šagi- Bunićeve smrti prof. Golub je rekao: ”Bio je slika Isusa! I vrijeme je da se započne postupak za to da ga se stavi kao sliku, kao uzor i kao zagovornika na oltar. Amen!” Pridružujemo se tim mislima i nadama da će jednoga dana zasjati na oltaru kao uzor i zagovornik.