Dopuštajući da je knjiga, ipak, parodija, nešto poput 1984 bi se moglo stvarno dogoditi, piše fra Vili Radman za portal Svjetlo riječi. Ovo je pravac u kojem se svijet trenutno kreće. U našem svijetu neće biti emocija osim straha, bijesa, trijumfa i samoponižavanja. Spolni će nagon biti iskorijenjen. Ukinut ćemo orgazam. Neće biti odanosti, osim odanosti Partiji. Ali uvijek će postojati opijenost moću. Uvijek, u svakom trenutku, postojat će ushit zbog pobjede, osjećaj gaženja neprijatelja koji je bespomoćan. Ako želite sliku budućnosti, zamislite čizmu koja se utiskuje na ljudsko lice – zauvijek. Pouka koju treba izvući iz ove opasne noćne more je jednostavna: ne dopustiti da se to dogodi. Od vas ovisi.” Ovo su riječi koje G. Orwell izgovara u završnoj sceni BBC-jeve dokumentarne drame, posvećene njegovu životu i djelu, Orwell: A Life in Pictures (Orwell: Život u slikama) iz 2003. godine. U navedenom odlomku riječ je, kako se to obično interpretira, o Orwellovu „konačnom” upozorenju svijetu glede distopijske budućnosti koja ga (možda) očekuje.

Stručni komentatori i poznavatelji Orwellova djela i života tvrde da on sam ove riječi zapravo nije izrekao, barem ne u ovakvom sklopu i formi, te ukazuju na razliku između „stvarnoga” Orwella i Orwella „fikcije”. Što, naravno, automatski ne znači da one nisu njegove, tj. da se ne mogu naći izrečene, na ovaj ili onaj način, samo u drugim kontekstima njegova književnoga opusa. Riječ je o „upozorenju” koje je prilagođeno namjeri dokumentarca i kojim njegov autor, podvlačeći određenu ideju, želi ne samo dati svoju bitnu i završnu interpretaciju Orwellova djela nego i poslati upozoravajuću poruku njegovim gledateljima: Don’t let it happen: it depends on you! (Ne dopustite da se to dogodi: o vama ovisi!).

Prošlost se prebacuje u sadašnjost, odgovornost u krilo gledatelja: od obično pasivnoga TV-promatrača se očekuje da se aktivira te postane svjestan svoje važnosti kao agens događaja, čimbenik svoje stvarnosti.

Radi se o vrlo snažnim riječima koje, gradeći jedan nevidljivi prijelaz, otvaraju portal koji od gledatelja čini aktivne sudionike ne samo Orwellova književnoga svijeta nego i njihova vlastitoga svijeta i života. Riječ je o dramatičnom upozorenju i pozivu, s tim da poziv prethodi upozorenju ističući tako važnost djelovanja gledatelja: ne dopustiti da se nešto dogodi! A upozorenje zapravo pojašnjava i opravdava ovu akciju: o vama ovisi! Prošlost se prebacuje u sadašnjost, odgovornost u krilo gledatelja: od obično pasivnoga TV-promatrača se očekuje da se aktivira te postane svjestan svoje važnosti kao agens događaja, čimbenik svoje stvarnosti. Hoće li fikcija iz stanja moguće prijeći u stanje aktualne stvarnosti pitanje je naših akcija: granica između fikcije i realnosti protočna je i fluidna, a budućnost samo druga strana sadašnjosti.

It depends on you jasno veže pitanje naše budućnosti i slobode uz pitanje naše odgovornosti za njih ukazujući na djelotvornu narav ljudskoga života i onoga što obično nazivamo „sloboda”: stvari se ne događaju tek tako, mi puštamo (ili ne puštamo), na različite načine, da se one dogode svojom reakcijom prema njima. Drugim riječima, naše vlastito djelovanje, koje se u pasivnom obliku očituje kao reakcija, u bitnom oblikuje naš život, našu stvarnost – njezino sadašnje i buduće lice. Sloboda ne čeka u budućnosti na nas: njezino izvorno mjesto stanovanja je SADA – kao što je i budućnost već sada. To SADA slobode i budućnosti objavljuje se u našoj odgovornosti, u našim svakodnevnim odlukama i izborima koje pravimo: biti slobodan sutra znači biti odgovoran sada.

Kontroverzni pojam slobode

Ovaj poziv i uvid da naša stvarnost uvelike ovisi upravo o nama krije u sebi dublja pitanja o naravi „slobode”, odgovornosti za vlastiti život kao i moći drugih (ljudi i stvari) da ga oblikuju. Premda se velikom broju ljudi rasprava o slobodi može činiti izlišnom i sam pojam slobode po sebi razumljiv, stvarno stanje je sasvim drukčije. Montesquieu započinje svoju diskusiju slobode konstatacijom da se nijednoj riječi ne pripisuje više različitih značenja nego „slobodi”. Pišući knjigu o filozofiji slobode L. Svendsen je, na svoje vlastito iznenađenje, došao do zaključka kako je „vjerojatno napisano više filozofskih radova o slobodi nego o bilo kom drugom problemu”. I. Berlin je, pak, u svojoj studiji slobode naglasio da je dokumentirano više od dvjesto značenja riječi „sloboda” te je odlučio raspraviti samo dva od njih. Drugim riječima, sloboda je fenomen s puno značenja i dimenzija: od ontoloških ili metafizičkih do političkih i osobnih.

Ova egzistencijalna pozadina, zbog uzajamnoga djelovanja života i mišljenja, doprinosi tomu da će pojam „slobode” biti uvijek i kontroverzan pojam jer kao što postoje različite životne vrijednosti uz koje se on veže tako postoje mnoga i često nespojiva shvaćanja što sloboda jest.

Jedan dio naših poteškoća u razumijevanju slobode potječe od brkanja različitih značenja slobode vezanih uz slojevitost njezine stvarnosti. Ova raznolikost značenja pojma slobode možda je veća nego za bilo koji drugi pojam. To naravno stvara prostor za značajne nesporazume jer dvije osobe koje raspravljaju o „slobodi” ne govore nužno o istom fenomenu: ako na nekoj početnoj, gruboj razini i postoji neko međusobno razumijevanje, neslaganje se uglavnom počinje javljati kad se pojam pokuša precizirati i specificirati.

Tomu sigurno ne pomaže ni činjenica da je teško naći neko neutralno načelo za određivanje slobode: pojam slobode uvelike ovisi o našim životnim vrijednostima koje grade njegovu spoznajnu pozadinu. Drugim riječima, slobodu već na neki način živimo prije nego što smo je pokušali preciznije pojmovno izraziti i shvatiti. Ova egzistencijalna pozadina, zbog uzajamnoga djelovanja života i mišljenja, doprinosi tomu da će pojam „slobode” biti uvijek i kontroverzan pojam jer kao što postoje različite životne vrijednosti uz koje se on veže tako postoje mnoga i često nespojiva shvaćanja što sloboda jest.

Odnos slobode i odgovornosti

Čovjekova sloboda se također može dovoditi u pitanje različitim razumijevanjima čovjekove odgovornosti u kojima se ona bitno umanjuje ili potpuno izostavlja iz govora o slobodi. Prvi slučaj vodi do neke vrste fatalizma i determinizma u shvaćanju čovjekova života: ne ostavlja se prostor različitim mogućnostima ostvarenja čovjekova života, nego je sve (pred)određeno nečim što je izvan dosega čovjekove moći poput nekih bezličnih prirodnih, povijesnih i sličnih zakonitosti. U drugom slučaju, slobode bez odgovornosti, čovjek se gubi u nekakvom svom autističnom svijetu i slijepoj ulici egzistencije, okončavajući u vlastitom ili tuđem ropstvu obnevidio od svojih nerealnih želja.

Ako se sloboda živi bez odgovornosti, prijeti joj opasnost da se svede na puku proizvoljnost. Volim reći da bi Kip slobode na Istočnoj obali trebalo upotpuniti Kipom odgovornosti na Zapadnoj obali.

Ispravno i uravnoteženo razumijevanje slobode bio je za V. Frankla jedan od temeljnih preduvjeta čovjekove smislene egzistencije: u svom je promišljanju slobode naglašavao da se slobodu može ispravno shvatiti samo u svjetlu kategorije odgovornosti. Dapače, za njega su sloboda i odgovornost bili dva lica iste pojave: „Ako se sloboda živi bez odgovornosti, prijeti joj opasnost da se svede na puku proizvoljnost. Volim reći da bi Kip slobode na Istočnoj obali trebalo upotpuniti Kipom odgovornosti na Zapadnoj obali.”

Odgovorno odlučivati i u skladu s tim djelovati znači biti slobodno ljudsko biće.

Pokušaj da se sloboda zamišlja u nekim apsolutnim ili autističnim kategorijama je promašaj i nema veze s čovjekovom zbiljom. Čovjek je konačno biće i njegova je zbilja po naravi uvjetovana stvarima i odnosima koje, vrlo često, ne može kontrolirati: zato čovjekova sloboda ne može biti sloboda od uvjeta, neka vrsta bijega od njegove uvjetovane naravi, nego se očituje upravo u kontekstu suočavanja s tim uvjetima, tj. stavu koji zauzimamo prema njima. Taj stav je čin našega izbora i pokazatelj naše odgovornosti za svoj život, tj. naše slobode: „…čovjek je odgovoran za ono što je mogao stvoriti od sebe. Nisu važne crte našeg karaktera ili nagoni i instinkti kao takvi, već stav koji zauzmemo prema njima. A moć da se zauzme takav stav čini nas ljudskim bićima.” Odgovorno odlučivati i u skladu s tim djelovati znači biti slobodno ljudsko biće.