Svećenik Splitsko - makarske nadbiskupije don Mirko Šakić podijelio je dojmove s festivala ULTRA u HKR-ovoj emisiji Aktualno u ponedjeljak 11. srpnja. Što ga je posebno dotaknulo možete saznati u nastavku.
Don Mirko Šakić kazao je da je festival ULTRA završio i da dojmove polako sabire. “Jako smo umorni, ali srca su nam puna i radosna. Toliko čudesnih i predivnih susreta u ove tri večeri, toliko prilika za susret druge osobe sa samo jednom čašom vode. Mnogi su žedni i požele se napiti te vode. Često nam je ta čašica vode bila prilika za razgovor. Mnogi su osjetili u nama, ne možda toliko u nama svećenicima koliko u laicima koji su s nama, jedno povjerenje i iskrenost. Zbog toga su otvarali svoja srca. Srca su nam puna i radosna jer je Gospodin priredio da služimo drugima s ljubavlju koju nam On daruje besplatno i konstanto da ju možemo i mi drugima pružiti”, posvjedočio je.
Često nam je ta čašica vode bila prilika za razgovor.
Istaknuo je da se Ultra festival ne razlikuje od nekih drugih izlazaka koji su svaki vikend i u Splitu i u Zagrebu i svugdje u svijetu. “Ne bih rekao da su to dva svijeta, nego tu je jako puno mladih ljudi koji nešto traže. Traže sve ono što svaka druga mlada osoba traži, traže sreću, radost i smisao. Mi smo radosni da imamo priliku, mi ‘Malo stado‘, nas tridesetak da imamo priliku s ljubavlju pokazati da smo mi to našli u jednoj osobi, a da je ta osoba Isus Krist”, rekao je.
Mi smo radosni da imamo priliku, mi ‘Malo stado‘, nas tridesetak da imamo priliku s ljubavlju pokazati da smo mi to našli u jednoj osobi, a da je ta osoba Isus Krist.
Govoreći o prvim susretima s posjetiteljima Ultre kazao je da su najčešće započinjali s čašom hladne vode, jer je voda kao i svo ostalo piće jako skupa pa se oni začude kada vide da netko besplatno dijeli vodu.
Don Mirko Šakić je istaknuo da su imali i jednu ekipu unutar stadiona. “Imali smo svoju kućicu, svoje mjesto koje je svima jako poznato . Iz organizacije Ultra festivala su nam kazali da su ih mnogi iz cijelog svijeta koji su dolazili da su pitali za nas. Pitali su: ‘Hoće li opet biti ona ekipa? Hoće li opet biti ona ekipa iz Crkve?‘, a nas je to ganulo. Jedna ekipa je bila oko stadiona, a ona najvažnije naša ekipa bila je pred Isusom. Dok smo se mi susretali s drugim ljudima, dok smo razgovarali, molili za njih, jedan dio je bio pred Isusom, pred Presvetim i zagovarao za nas. Tako da je to središte svega našega. Okupili smo se u Splitu dva dana prije početka festivala i radili na najviše na onom što je najpotrebnije, a to je zajedništvo. Cijelo vrijeme smo bili kao jedno. Imali smo jednu predivnu priliku živjeti na jedan izvanredniji način to otajstvo Crkve. Na jedan način biti taj dio Crkve i iz tog zajedništva ići drugima “, istaknuo je.
Dok smo se mi susretali s drugim ljudima, dok smo razgovarali, molili za njih, jedan dio je bio pred Isusom, pred Presvetim i zagovarao za nas.
Evangelizacija na Ultri prisutna je od 2016. godine, a don Mirko je dodao kako je evangelizacija započela kada je jedan svećenik prepoznao tu potrebu uočivši kako velik broj mladih dolazi u Split te je tu vidio priliku poslušati papu Franju koji poziva da iziđemo iz svojih udobnosti i iziđemo na periferije društva. Pri tome don Mirko je naglasio da se možda na izvana čini da oni nešto čine i daju, ali iskustvo svih je da puno više prime, nego što daruju.
Mnoge smo trebali uvjeravati da to nije kostim, nego da smo stvarno svećenici.
Višegodišnje iskustvo na Ultri pokazalo je da ne prilaze samo oni posjetiteljima već i da posjetitelji sami prilaze. “Nama svećenicima, redovnicima odora i habit je jedan super magnet, a oni najčešće ne vjeruju da smo pravi svećenici. Mnoge smo trebali uvjeravati da to nije kostim, nego da smo stvarno svećenici. Naša ekipa laika ima posebne majice i onda već ekipa zna da su to mladi iz Crkve. Te majice su dosta upečatljive i one su jedan magnet. Imamo i svoju Instagram stranicu ‘Euangelion‘ koju su mnogi ovih dana zapratili. Prvu i drugu večer susreli smo neke koji su bili oduševljeni. Jedan mladi par iz Španjolske pitao nas je je li znamo gdje bi oni mogli otići na misu u nedjelju. Rekli smo im da mogu s nama jer smo mi imali misu u podne. Oni su nam rekli da su u Kaštelama i da im je daleko. Mi smo otišli po njih. Isto tako jedan momak iz Egipta koji je katolik poželio je doći k nama na misu i došao je u nedjelju”, prisjetio se.
A na pitanje je li do sada doživio neko neugodno iskustvo odgovorio je: “Ovo mi je već četvrta godina da dolazim na Ultru, to je dvanaest večeri i u tih dvanaest večeri na Ultri možda sam imao dvije neugodne situacije. To su bila nekakva dobacivanja. Imamo preko petsto susreta tako da je taj jedan zaista neznatan. Imamo predivna iskustva i susrete s redarima i ostalim zaposlenicima. Njih isto dira ta naša prisutnost i besplatna želja za služenjem”.
Kada su došli na svetu misu mi smo djevojci darovali lančić s križićem koji smo otišli kupiti prije svete mise.
“Nama su srca puna dojmova. Imamo jedno pravilo da nakon Ultre zapišemo svi svoja svjedočanstva i moglo bi se svake godine izdati jednu knjigu. Posebno me je dirnuo susret s mladim parom iz Španjolske. Prvu večer kada smo ih susreli bili su sretni i oduševljeni, u dva navrata smo ih sreli, i izrazili su zainteresiranost za misu. Drugu večer kada smo ih sreli djevojka je plakala jer joj je netko ukrao lančić koji joj je bio draga uspomena. Mi smo se odlučili iznenaditi ih. Kada su došli na svetu misu mi smo djevojci darovali lančić s križićem koji smo otišli kupiti prije svete mise. Taj njezin osmijeh i radost je nešto čudesno. To je jednostavna gesta ljubavi koja je nju tako ohrabrila”, zaključio je.
Cijelu emisiju poslušajte ovdje!