Mons. Tomo Vukšić ustvrdio je da je dijalog jedini moralno prihvatljivi način traženja rješenja. “Dijalog je egzistencijalna i moralna potreba i sredstvo za izgradnju pravednoga mira. Zato je u njoj iskreni dijalog između svih egzistencijalna potreba, sredstvo za izgradnju pravednoga mira, jačanje društvenoga sklada, ozdravljenje rana iz teške prošlosti te osnaživanje svijesti i vlastitoga poziva vjerskih zajednica da moraju biti moralna vertikala društva”, rekao je.

Osvrnuo se i na Temeljni ugovor kojeg je 2006. godine državna vlast potpisala sa Svetom stolicom kao i na Ugovor o dušebrižništvu vojnika i osnutku Vojnog ordinarijata. “Njihova provedba još uvijek čeka, čak i na vrlo jednostavnim pitanjima kao što je ozakonjenje vjerskih blagdana. Skoro jednaka situacija je s ugovorom, koji je BiH potpisala sa Srpskom pravoslavnom Crkvom, a koji je vrlo sličan onom potpisanom sa Svetom Stolicom. No sličan ugovor s Islamskom zajednicom još uvijek nije potpisan i mi katolici bismo voljeli da se to riješi jer je to pitanje pravde, ravnopravnosti svih vjerskih zajednica i potrebe uređenja odnosa u društvu, ali i zato što se protivimo svakom obliku diskriminacije”, istaknuo je vrhbosanski nadbiskup i metropolit Tomo Vukšić.

Njihova provedba još uvijek čeka, čak i na vrlo jednostavnim pitanjima kao što je ozakonjenje vjerskih blagdana.

Govoreći o aktualnom stanju u BiH kazao je da je velik problem izumiranje i novo iseljavanje katolika (Hrvata) naglasivši kako katolici od 2002. godine do danas imaju negativan prirodni priraštaj. Osvrnuvši se na crkvene podatke rekao je: “Prema izvorima Katoličke Crkve, danas je u BiH oko 345.000 katolika, a 1991. godine bilo ih je oko 760.000. To jest, tijekom posljednjih 30 godina nestalo je više od polovice katolika a time i Hrvata, odnosno oko 54,7%. Situacija je osobito teška u Republici Srpskoj gdje ih je 1991. godine bilo oko 220.000, a sada je samo oko 15.000 katolika, odnosno samo ih je 2,4% od ukupnoga broja stanovnika ovog entiteta. A u entitetu Federacije BiH, prema posljednjem popisu, Hrvata je 22,4%”.

To jest, budući da drugi nerijetko odlučuju tko će im biti predstavnik, brojni Hrvati se osjećaju poniženi

Hrvate frustrira, napominje nadbiskup Vukušić, nepravedna unutrašnja podjela BiH na dva entiteta, te činjenica da biračku volju pojedinaca i naroda obezvređuje izborni zakon. “Taj zakon Hrvatima ni na jednoj razini, gdje su u manjini, ne osigurava mogućnost, da sami sebi izaberu predstavnike. A ni drugima to nije osigurano tamo gdje su u manjini. Time, na etičkoj razini, legitimitet kao kriterij društvenoga predstavljanja biva često spriječen i ne-etičnost legalizirana, a na psihološkoj razini pojedini birač i narod frustrirani. To jest, budući da drugi nerijetko odlučuju tko će im biti predstavnik, brojni Hrvati se osjećaju poniženi”, naglasio je.

Posebno je istaknuo kako je traženje pravednoga rješenja za sve u BiH, a time i složenoga problema katolika i Hrvata, obveza je državne vlasti i međunarodne zajednice.

“Volio bih za svoga života doživjeti da se održi Hrvatski useljenički kongres”, zaključio je znakovito nadbiskup vrhbosanski Tomo Vukšić